Aktivnosti parka

Tijekom siječnja u Nacionalnom parku Brijuni iznenadio nas je prizor aktivnog bumbara. Nismo očekivali vidjeti kukca koji se najčešće povezuje s proljećem i ljetom, osobito usred zime. Njegovo kretanje i očita aktivnost pobudili su znatiželju i otvorili pitanja: zašto je bumbar aktivan zimi i je li to uopće normalno?

Većina bumbara zimu provodi u stanju svojevrsnog zimskog sna. Preživljavaju uglavnom matice, dok radilice i trutovi ugibaju s dolaskom hladnoće. Matice se zakopavaju u tlo, lišće ili pukotine i ostaju u mirovanju do proljeća. Ponekad se ranija ili toplija zima može poticajno odraziti na njihovu aktivnost, pa se mlade kraljice ponekad mogu pojaviti i prije očekivanog vremena, u potrazi za hranom ili novim skloništem, prije nego što nastupi glavni ciklus kolonije.

Bumbari pripadaju porodici pčela (Apidae) i u Hrvatskoj je zabilježeno 30 vrsta roda Bombus, dok ih u svijetu postoji oko 200. Oni žive u zajednici s jasno definiranim ulogama – kraljica, radnice, ženke i trutovi – i mogu se gnijezditi u tlu ili na bilju. Koloniju u proljeće započinje oplođena kraljica koja se probudila iz zimskog mirovanja. Prvo polaže jaja iz kojih se izlegu radilice, koje potom brinu za kraljicu i koloniju. Na kraju ljeta kraljice odlažu neoplođena jaja iz kojih se razviju trutovi. Trutovi su karakteristični po tome što nemaju žalca, a njihov je zadatak oplođivanje novo izleglih kraljica. Za razliku od pčela, novooplođene kraljice bumbara ne odlaze iz matičnog gnijezda nego ostaju i pomažu njegovu održavanju dok ne nastupi zimsko mirovanje.

Građa bumbara robusna je i prepoznatljiva. Tijelo im je prekriveno gustim dlačicama koje služe kao izolacija i omogućuju im da zadrže toplinu, zbog čega mogu letjeti i pri nižim temperaturama. Imaju snažna krila, tri para nogu, složene oči i razvijen osjet njuha. Njihova sposobnost leta često zbunjuje znanstvenike – prema klasičnim zakonima aerodinamike, s obzirom na veličinu tijela i mala krila, „ne bi trebali moći letjeti“. Ipak, brzina mahanja krila u obliku osmice stvara vrtloge zraka koji omogućuju uzgon, što je savršen primjer kako priroda nadilazi pojednostavljene ljudske modele fizike.

Bumbari su iznimno važni oprašivači. Posebno su učinkoviti kod biljaka koje zahtijevaju vibracijsko oprašivanje (eng. buzz pollination), poput rajčica i borovnica. Njihova prednost u odnosu na pčele je mogućnost letenja pri nižim temperaturama te činjenica da posjećuju samo cvjetove, ne zadržavajući se na zrelim plodovima ili grožđu. Zbog toga se koriste i u zaštićenim prostorima, gdje pomažu u oprašivanju kultura i očuvanju biljne raznolikosti.

Susret s bumbarom usred zime na Brijunima podsjetio nas je koliko je priroda prilagodljiva, ali i koliko su promjene u okolišu vidljive. Bumbari nisu samo simpatični, bučni kukci – oni su ključni pokazatelji zdravlja ekosustava i tihi saveznici čovjeka u očuvanju bioraznolikosti.

LITERATURA:

Poljoprivredna entomologija - Sistematika kukaca, T.G. Čuljak, I. Juran

https://www.britannica.com/animal/bumblebee

AUTOR TEKSTA I FOTOGRAFIJE:

Paula Markoč