Dinosauri na Brijunima

Na području NP Brijuni do danas su zabilježena 294 fosilna otiska stopala dinosaura. Najbrojniji su tragovi malih mesojednih teropoda (167), zatim slijede veliki teropodi (60), dugovrati sauropodi (40) te ornitopodi (27). Zanimljivo je da su upravo tragovi malih teropoda najčešći, iako su ti dinosauri bili znatno lakši (prosječno oko 100 kg), što smanjuje mogućnost očuvanja njihovih otisaka. Za usporedbu, ornitopodi su mogli težiti i više od 3 tone, dok su sauropodi često prelazili masu od 10 tona.

Geološki najstarije nalazište nalazi se na rtu Vrbanj (Barban/Pogledalo) gdje su vapnenci s otiscima datirani u razdoblje rane krede, između 130 i 125 milijuna godina. Preostalih osam nalazišta također pripada ranoj kredi, ali su nešto mlađa, oko 105 milijuna godina, što je ujedno i starost većine fosilnih tragova dinosaura u Hrvatskoj. Iz toga proizlazi da su dinosauri na području današnjih Brijuna boravili stalno ili povremeno oko 20 milijuna godina. Za usporedbu, moderni čovjek Homo sapiens na Zemlji postoji tek oko 300 000 godina.

Istraživanja dinosaura na Brijunima

Fosilni otisci stopala dinosaura i njihove staze kretanja na Velikom Brijunu poznati su još od početka 20. stoljeća. Lokalno stanovništvo nazivalo ih je „tragovima vraga“ ili „otiscima đavola“ ("le zette del diavolo"). Robert Čufar (Zuffar), sin poznatog brijunskog šumara Alojzija Čufara, već je 1907. godine prepoznao njihovu posebnost te ih u svojim memoarima iz 1917. spominje kao tragove „nekog saurusa iz doba trijasa“.

Prvi znanstveni opis tragova dinosaura dao je austrijski paleontolog i barun Adolf Bachofen von Echt 1925. godine, čime je to postao prvi znanstveno opisani fosil dinosaura u Hrvatskoj, ali i južnije od Alpa. U radovima iz 1925. i 1926. opisao je tragove s rta Ploče, pripisujući ih biljojednom dinosauru Iguanodonu. Danas znamo da su ti otisci zapravo pripadali malim mesojednim teropodima. Bachofen von Echt prvi je opisao i tragove koji su pripisani kornjačama, a za koje se još uvijek raspravlja jesu li prirodnog ili antropogenog podrijetla kao posljedica eksploatacije kamena.

Razdoblje od 1947. do 1980. godine, kada su Brijuni bili rezidencija Josipa Broza Tita, obilježeno je ograničenim pristupom otocima i smanjenim istraživanjima. Tijekom izrade Osnovne geološke karte SFRJ 1965. godine ponovno se spominju brijunska nalazišta, uključujući i ono na rtu Vrbanj/Barban, ali i treće nalazište, Kamik/Plješivac, koje je detaljnije opisano u radu iz 1987. godine.

Pravi zamah istraživanja započinje 1990-ih godina, kada hrvatski i talijanski znanstvenici započinju sustavna paleontološka istraživanja. Tada se otkrivaju i dokumentiraju nova nalazišta, uključujući ona na otocima Vangi, Galiji i Vrsaru, te se izrađuju rekonstrukcije veličine i izgleda dinosaura na temelju njihovih otisaka.

Godine 2008. obilježen je teropodni otisak u stijenskom bloku u brijunskoj luci, donesenom iz jednog od nekadašnjih kamenoloma na Velom Brijunu. Na lokalitetu kod rta Vrbanj (Barban/Pogledalo) 2012. godine postavljena je skulptura teropodnog dinosaura u prirodnoj veličini, izrađena prema mjerenjima otisaka i stazama kretanja s tog nalazišta. Najnovija istraživanja od 2023. do 2025. godine prvi puta detaljnije opisuju tragove s nalazišta na otoku Vangi i Galiji te se uz njih obrađuje i nalazište na otoku Vrsaru. Istraživanja se nastavljaju i dalje te se nadamo i mogućim pronalascima novih nalazišta!

Brijuni - Tragovima dinosaura

Brijuni_Tragovima_dinosaura_knjiga_sazetaka_202510_14_10_duplerice.pdf

Na rtu Vrbanj/Pogledalo/Barban pronađeno je šezdesetak otisaka stopala velikih dvonožnih dinosaura mesojeda.

Troprsti oblik otisaka ukazuje da su pripadali teropodima, grabežljivim mesojedima koji su, šetajući duž plićaka nekadašnjeg oceana Tethys, ostavili svoje tragove. Od šezdesetak fosilnih otisaka njih 15 čine četiri staze kretanja (minimalno tri traga u nizu). Bili su dugi između 7,5 i 8 metara, a kretali su se laganim hodom oko 5km/h.

Na temelju oblika i dimenzije otiska, parametara staze kretanja, sličnih nalaza tragova teropoda u svijetu, fosilnih nalaza kostiju iz istog razdoblja, paleogeografije i drugih podataka može se zaključiti kako su tragove ostavili teropodni dinosauri iz grupe Carnosauria (vrlo vjerojatno alosauridi ili charcharodontosauridi).

Ovi otisci nastali su između 130 i 125 milijuna godina u razdoblju rane krede, a ujedno su i geološki najstariji od svih brijunskih nalazišta. Zasad su jedini fosilni nalaz velikih teropodnih dinosaura mesoždera na području RH. Osim toga, budući da su fosilni nalazi kostiju dinosaura iz skupine Carnosauria iz rane krede općenito relativno rijetki, brijunsko nalazište njihovih tragova još više dobiva na važnosti.

Kako bi se posjetiteljima dočaralo veličinu ovih mezozojskih bića koja su ovdje ostavila tragove, ovdje je 2012. godine postavljena rekonstrukcija dinosaura, znanstveno-umjetnička skulptura teropoda, grabežljivoga mesojeda koja je rezultat zajedničkoga rada niza stručnjaka različitih disciplina (https://www.np-brijuni.hr/hr/brijuni/kulturno-povijesna-bastina/skulpture-u-parku)

Rt Ploče

Na rtu Ploče na poluotoku Zelenikovac nalazi se prvo opisano nalazište fosila dinosaura u Hrvatskoj i šire gdje je otkriveno pedesetak troprstih otisaka malih dvonožnih mesojeda iz skupine Theropoda. Nalazište je prvi put znanstveno opisao austrijski paleontolog Adolf Bachofen von Echt 1925. godine navodeći dva tipa tragova – troprsti otisci, koje je pogrešno pripisao dinosauru rodu Iguanodon te tragove nalik tragovima kornjača za koje ni dan danas ne znamo za sigurnošću jesu li stvarno otisci životinja ili su nastali antropogenim utjecajem (eksploatacijom kamena).

Tragovi dinosaura nalaze se unutar dva sloja u neposrednom kontaktu. Na donjem sloju nalazi se osam slabo vidljivih tragova s jednom stazom kretanja. U sloju iznad nalaze se ostali tragovi koji se mogu lakše uočiti i čija je morfologija bolje izražena. Također, može se uočiti i pet staza kretanja koje čine 22 troprsta otiska u nizovima, međutim bez preferiranih smjerova. Svi otisci pripadaju manjim mesojednim dinosaurima iz skupine Coelurosauria, dugim između 3 i 4 metra, koji su po današnjem rtu Ploče hodali u ranoj kredi prije 105 milijuna godina. Brzina hoda određena je između 5 i 9 km/h što odgovara laganom hodu do kasu. Coelurosauria je raznolika skupina u koju pripada velik broj dinosaura mesoždera, među kojima i planetarno popularni Tyrannosaurus Rex koji je opisan samo u SAD-u, no zanimljivo je da najviše do sad otkrivenih pernatih dinosaura pripada upravo ovoj skupini. Stoga, možemo reći kako postoji vjerojatnost da su i ovi mali dinosauri mesožderi koji su prije 105 milijuna godina hodali Brijunima imali perje.

Sredinom prošlog stoljeća, od 1950-ih do 1970-ih godina u nekoliko je navrata na ovom lokalitetu izvađeno ukupno 7 teropodnih otisaka radi njihove zaštite od propadanja uslijed djelovanja morske vode i udara valova. Prvotno su bili izloženi u centru za posjetitelje dok se danas čuvaju kao dio geološko-paleontološke zbirke Nacionalnog parka te se izlože na povremenim izložbama. Zanimljivost je da su ti izvađeni otisci veći nego oni na terenu što može govoriti o drugoj vrsti dinosaura ili povećanju otisaka uslijed pojačane erozije.

Rt Kamik

Rt Kamik/Plješivac nalazi se na južnoj strani otoka Veliki Brijun gdje su pronađeni otisci krupnijih dvonožnih biljojeda i malih dvonožnih mesojeda u dva sloja koja su u međusobnom kontaktu. Oba sloja datirana su u razdoblje donje krede, prije 105 milijuna godina. Otisci dvonožnih biljojeda pronađeni su u donjem sloju, ukupno njih 20 koji u nizu čine jednu stazu kretanja. Pojedinačnih otisaka koji nisu u stazi nema. Tragovi su plitki, troprsti i široki, te su prema izgledu, dimenzijama, širini staze kretanja i drugim parametrima određeni kao tragovi dinosaura iz skupine Ornithopoda. Iako su pripadnici ove skupine najčešće hodali na četiri noge, na ovom lokalitetu ne postoje otisci prednjih već samo otisci stražnjih nogu. Prema karakteristikama otiska i staze kretanja može se reći da se radi o ornitopodnom dinosauru tipa Iguanodon, veličine između 6 i 6,5 metara koji se kretao brzinom od 3 km/h. Uz nalazište na otoku Galiji u brijunskom arhipelagu, ovo je za sada jedini nalaz fosilnih tragova ornitopodnih dinosaura u Hrvatskoj.

Odmah u sloju iznad otkriveno je 37 troprstih otisaka malih teropodnih dinosaura mesoždera raspoređenih u tri međusobno paralelne staze kretanja. Sve tri staze su usmjerene u istom pravcu, s tim da se dvije od njih i međusobno isprepliću. Na nekoliko mjesta u stazi postoje prekidi, to jest, tragovi nedostaju i onda se naknadno nastavljaju. Na žalost, zbog djelovanja krških procesa, valova i atmosferilija tragovi su slabo vidljivi i jasno se mogu uočiti tek kad je Sunce nisko na obzoru. Na temelju morfologije tragova i staze kretanja određeno je da se radi o malim, teropodnim dinosaurima, sličnim kao i na nalazištu Ploče, veličine 3 – 3,5 metra s brzinom kretanja od 5 km/h. Obzirom na postojanost tri međusobno paralelne staze kretanja koje su iste orijentacije i istog stupnja očuvanja, može se zaključiti kako su ti dinosauri hodali u skupini i tako pokazivali određeni stupanj socijalne interakcije, odnosno ponašanja.

Rt Trstike

Na rtu Trstike / Debela glava na južnoj strani otoka Veli Brijun u donjokrednim vapnencima starosti 105 milijuna godina pronađeno je tridesetak kružnih otisaka četveronožnih biljojednih dinosaura sauropoda. Tragovi su kaotično raspoređeni i vrlo teško se mogu prepoznati pojedinačne staze kretanja. Osim toga vrlo teško se prepoznaju i prednji otisci budući da se zbog načina kretanja sauropoda često preklapaju s otiscima stražnjih stopala. Ovakav način očuvanja može se vidjeti i na drugim hrvatskim nalazištima. Dužina sauropoda na lokalitetu Trstike procijenjena je na oko 15 m, a osim na ovoj lokaciji, na području NP Brijuni pronađeni su i na otoku Vangi. Detaljnija istraživanja su potrebna kako bi se dobili potpuniji podaci. Zanimljivost je da su i na ovom lokalitetu prisutne slične pojave kao i one što su na rtu Ploče opisane kao „tragovi kornjača“.

Nalazišta fosilnih tragova dinosaura na vanjskim otocima NP Brijuni: 

Vrsar

Tragovima najbogatije nalazište na području NP Brijuni nalazi se na otoku Vrsaru, gdje je pronađeno oko sedamdesetak otisaka troprstih teropodnih dinosaura mesoždera. Postoji i nekoliko tragova koji bi mogli upućivati da su ih ostavili mali ornitopodni dinosauri.

Na nalazištu je prisutno 10 staza kretanja u svim smjerovima bez preferirane orijentacije. Ponegdje je zbog brojnosti otisaka na određenim dijelovima nalazišta teško odrediti koji tragovi pripadaju u stazu, a koji su pojedinačni (izolirani). Neke staze su paralelne s istim stupnjem očuvanja što može upućivati da su ovi dinosauri živjeli u skupinama. Također, neke staze su pregažene otiscima s drugih staza. Dinosauri koji su ostavili otiske bili su mali do srednje veliki mesojedi teropodi iz skupine Coelurosauria baš kao i na nalazištu Ploče i na nalazištu Kamik/Plješivac. Sličnih su dimenzija, između 3 i 4 metra duljine. Brzine kojima su se kretali variraju između 5,4 i 7,5 km/h što ukazuje na ubrzani hod. Stijene u kojima su dinosauri ostavljali otiske datirane su na 105 milijuna godina u razdoblje rane krede.

Od svih nalazišta fosilnih tragova dinosaura na području NP Brijuni nalazište na Vrsaru pod najvećim je negativnim utjecajem abrazije valovima i morskom vodom što bitno utječe na očuvanje tragova. Nalazište je većinu godine pod morem i istraživanja cjelokupnog sloja s tragovima moguće je samo za velikih oseka.

Vanga

Otočić Vanga (Krasnica) neobično je bogat nalazima fosilnih tragova dinosaura. Pronađeno je i opisano ukupno čak tri nalazišta s nekoliko tipova otisaka i stupnja sačuvanja. Nalazište na sjeveroistočnoj strani obilježeno je pet tragova manjih, teropodnih dinosaura i jednom stazom kretanja. Tragovi su istih dimenzija kao i mali teropodni otisci s rta Ploče i otoka Vrsara, a neki pokazuju vrlo lijepe otiske kandži. Zanimljivost je i pojava preklapanja dva otiska, jedinka teropodnog dinosaura ostavila je svoj otisak i u vrlo kratko vrijeme na isto mjesto je ugazila i druga jedinka teropodnog dinosaura koja se kretala drugim smjerom. Izdanak je u neposrednom kontaktu s morem, za vrijeme plime potpuno prekriven vodom što ima izrazito negativan utjecaj na sačuvanje samih otisaka.

Drugo nalazište nalazi se na jugoistočnoj strani otočića gdje su tragovi dinosaura pronađeni u nekoliko stijenskih slojeva. U najgornjem sloju pronađen je jedan otisak manjeg teropodnog dinosaura mesoždera sličnih dimenzija kao i na prvom nalazištu. Sloj u kojem je pronađen je nažalost velikom većinom prekriven gornjim naslagama te se tako ne mogu vidjeti drugi otisci kojih vrlo vjerojatno ima.

Središnji sloj sadrži kružne otiske dugovratih sauropodnih dinosaura biljojeda koji su ujedno i najveći tragovi na prostoru NP Brijuni. Riječ je o jednoj stazi kretanja sa šest prednjih i stražnjih tragova u koji su grupirani u slijedu jedan ispred ili iza drugoga. Polukružni oblici predstavljaju otiske prednjih stopala, prosječne dužine 31 cm i širine 30 cm. Veći, kružni oblici predstavljaju otiske stražnjih stopala, prosječne dužine 55,5 cm i širine 49 cm. Procijenjena dužina jedinke izračunata na temelju dužine otiska iznosila bi oko 16 metara s visinom kuka oko 3 metra. Brzina kretanja je bila vrlo spora, oko 2 km/h što je karakteristično za sauropode. Pravilna izmjena prednjih i stražnjih stopala, te njihova jasna morfologija, za razliku od drugih lokacija tragova sauropoda (rt Trstike), čine ovo nalazište jedinstvenim na području cijelog Brijunskog arhipelaga.

Ono što je još zanimljivije je to da se u istom sloju pojavljuju i troprsti, tridaktilni tragovi teropodnih dinosaura mesoždera koji su vrlo plitki i samo je jedan od njih jasno vidljiv. Na starijim fotografijama može se vidjeti nekoliko izoliranih teropodnih otisaka, međutim danas su na terenu iznimno slabo prepoznatljivi. Pojava tragova teropodnih i sauropodnih dinosaura u istom sedimentnom sloju (horizontu) jedinstvena je pojava ne samo za brijunska nalazišta već i u svijetu. To nam govori kako su u ranijem razdoblju krede na Brijunima istovremeno boravili dinosauri različitih ekoloških niša – veliki dinosauri biljojedi i dinosauri mesožderi, što je vrijedan podatak o tadašnjem ekosustavu. U Istri se slični slučajevi pojave teropodnih i sauropodnih tragova u istom sloju mogu vidjeti na nalazištu u autokampu Solaris, nedaleko Poreča, koje je iste, donjokredne starosti te nešto mlađe nalazište na otočiću Fenoliga, južno od rta Kamenjak, koje je datirano na gornju kredu.

I konačno, treće nalazište na otoku Vangi nalazi se na sjeverozapadnom dijelu i radi se o kružnim otiscima s vidljivim rubom istisnutog mulja nedaleko kojih se nalaze polukružni tragovi poput potkove ili mjeseca. Riječ je o prednjim i stražnjim otiscima dinosaura sauropoda koji su raspoređeni u jednu stazu kretanja. Nažalost, otisci su niskog stupnja očuvanja.

Zanimljivost je pojava i alohtonog bloka vapnenca na jugozapadnoj strani Vange koji je uslijed oluja i jakih vjetrova izbačen na obalu. Na njegovoj gornjoj slojnoj plohi vidljivo je nekoliko troprstih otisaka malih teropodnih dinosaura. Za razliku od drugih hrvatskih nalazišta gdje su otisci stopala dinosaura očuvanu u sedimentu kao kalupi, otisci na ovom bloku sačuvani su kao prirodni odljevi (negativni reljef). Oni su u biti ispuna sedimenta iz sloja iznad te je ovo za sad jedini primjer ovakvog sačuvanja otisaka u RH. 

Galija

Iako jedno od brojčano najmanjih, nalazište na otočiću Galiji ima veliku važnost. Na sjevernoj strani uz obalnu liniju utvrđeno je sedam plitkih, troprstih otisaka stražnjih stopala srednje velikog ornitopodnog dinosaura. Iako ostavljaju tri prsta kao i teropodni, ornitopodni otisci su širi nego duži te su im sami prsti zdepastiji od teropodnih. Neposredno ispred njih nalaze se i parovi polukružnih tragova koji pripadaju otiscima prednjih nogu. Nalazište na Galiji jedini je primjer očuvanog četveronožnog hoda ornitopoda na području Hrvatske, ali i šire. Četiri traga su raspoređena u jednu staze kretanja dok su ostali tragovi raspoređeni individualno.

Nažalost, svi su otisci iznimno plitki uzmemo li u obzir težinu i veličinu životinje koja ju je ostavila. Dobro su uočljivi tek za vrijeme niskog kuta upada sunčevih zraka. Na temelju dužine otiska procijenjena dužina ornitopoda koji je ostavio otiske u stazi iznosila bi pet do šest metara, a brzina kojom se kretao oko 2,5 do 3 km/h što je slično kao i na nalazištu Kamik/Plješivac gdje se isto javljaju ornitopodni otisci. Za razliku od drugih brijunskih lokacija, nalazište na otoku Galiji malo je zaštićenije od abrazije valova i morske vode iako su tragovi slabo vidljivi.