Statistika i brojke

Brijuni u brojkama

Duž zapadnoistarske obale postoji nekoliko skupina otoka među kojima je najzanimljivija, najveća i najrazvedenija brijunska skupina od 14 otoka i otočića i hridi. Ukupna je površina Nacionalnog parka Brijuni 3.395,00 ha, od čega na morski dio otpada 2.651,70 ha, dok površina svih otoka iznosi 743,30 ha. Dužina svih otočkih obala je 46,82 km, a dužina morske granice 22,93 km.
Sadašnje granice

Granice Nacionalnog parka Brijuni

Sadašnje granice Nacionalnog parka Brijuni utvrđene 1999. godine obuhvaćaju otoke i okolno more s podmorjem te im ukupna površina iznosi oko 33,95 km2. 

Dužina obalne linije svih otoka iznosi čak 46,8 km. Najrazvedeniji otoci su Veliki Brijun (25,9 km) i Mali Brijun (8,3 km).

Obale su uglavnom niske i kamenite, ali pristupačne zbog horizontalne slojevitosti stijena, a u nekim uvalama mjestimično ima šljunka i pijeska. Nacionalni park Brijuni obuhvaća 14 otoka.

Otoci nacionalnog parka

  • Veliki Brijun
  • Mali Brijun
  • Sv. Marko
  • Gaz
  • Okrugljak
  • Supin
  • Supinić
  • Galija
  • Grunj
  • Vanga (Krasnica)
  • Pusti otok (Madona)
  • Vrsar
  • Sv. Jerolim
  • Kozada

Geološki i geomorfološki gledano, Brijuni su nastavak zapadne Crvene Istre.

Dubina svega 12 m

Fažanski kanal

Dubina kanala je svega 12 m

S obzirom na to da dubina Fažanskoga kanala iznosi svega 12 m, Brijuni su do prije desetak tisuća godina bili dio istarskoga kopna. Na otocima prevladavaju horizontalni ili tek malo nagnuti slojevi vapnenca kredne starosti na kojima je mjestimično razmjerno debeli sloj karbonatnog smeđeg tla ili crljenice. Kamen koji pripada toj formaciji bijele je boje, lako lomljiv, mramorne strukture te obiluje glinom i kremičnom kiselinom. Tvrd je i daje odličan građevni materijal. Navedene vrijednosti kamena cijenili su i rimski graditelji. 

Godišnja srednja temperatura 13,9 °C

Brijuni su klimatski dio sjevernoga Sredozemlja i nose obilježja zapadnoistarske obale sa srazmjerno visokom vrijednošću relativne vlage u zraku (76%). Srednja godišnja temperatura iznosi 13,9 °C, prosječna godišnja količina oborina 817 mm, dok je godišnji prosjek sati osunčanja oko 2350.

Sklad prirode i čovjeka

Bioraznolikost

Ono što je u prošlosti bilo svojstveno Brijunskom otočju osobita je biološka raznolikost zahvaljujući geografskom položaju, geološkoj podlozi i geomorfologiji, raznolikosti staništa i otočnoj izoliranosti. Prirodnu biološku raznolikost posebno je obogatio čovjek svojim tradicionalnim gospodarenjem. 
Veliki Brijun kao najveći otok Brijunskoga arhipelaga, dijelom kultiviran u skladan krajolik travnjaka i pejsažnih parkova, sadrži pored izuzetno vrijednih ostataka graditeljske baštine i očuvane vegetacijske sustave zapadnoistarskoga klimatskog tipa. Važno je napomenuti da se gotovo 80% zaštićenog prostora Nacionalnog parka Brijuni nalazi u moru te su u njemu sadržani gotovo svi izvorni elementi morskih ekosustava Jadrana. 

Mnogo sunca i topline te dosta vlage

Klima je blaga i mediteranska

Ugodna klima kroz cijelu godinu

Klima je na Brijunima blaga, mediteranska s mnogo sunca i topline te dosta vlage u zraku što omogućuje razvoj bujne vegetacije i ugodan boravak na otočju. 

Zimi se prosječna temperatura zraka kreće oko 6,3 °C, u proljeće 12,2 °C, ljeti 22,2 °C, dok ujesen iznosi 14,8 °C. 

Temperatura mora kreće se ljeti između 22 i 25 °C, a temperatura zraka oko 23 °C. 
 

Promjene naziva kroz povijest

Nazivlje otočja

Promjene naziva otočja kroz povijest

Većina istarskih toponima ima povijesno utemeljene dvoimene, odnosno dvojezične nazive, tako hrvatskome nazivu Brijuni odgovara talijanski naziv Brioni. Otoci se nisu oduvijek tako nazivali, njihov se naziv tijekom vremena mijenjao.

Insullae Pullariae

U doba antike, otoci su se nazivali Insulae Pullariae, a spominje ih već Plinije Stariji govoreći o brojnim rimskim ladanjskim vilama koje su krasile obale otočja. U to vrijeme, Mali i Veliki Brijun, činili su jedinstvenu cjelinu. 

U 6. stoljeću prvi se put spominje Brevona, naziv sa značenjem koje upozorava na pličine. Prema nekim znanstvenicima ovaj je toponim kasnoantičkoga, a prema drugima još predilirskoga postanka.

Prvo spominjanje Briona 1421. godine

Iz mletačkoga razdoblja poznati su nam brojni oblici ovoga imena (Brevogno, Brevono, Brevonio/Brevonis, Breoni, Dibrioni). Brioni se prvi put spominju 1421. godine. Ovaj se oblik zadržao u talijanskome jeziku, a preko njega je hrvatskom jeziku svojstvenim zakonitostima ušao u hrvatsku toponimiju. Tako su do danas ostale u uporabi obje povijesne i jezične varijante: Brijuni i Brioni.