Ugodna šetališta u svako doba godine

Kamenolomi

Brijunsko otočje građeno je od kamena vapnenca koji se pruža u horizontalnim pločastim slojevima. Upravo takve formacije olakšale su vađenje jer su se kamene ploče relativno lako mogle odvajati od stijene.

Brijunski kamen upotrebljavao se i u prapovijesti kada stanovnici otočja podižu naselja na uzvisinama, tzv. gradinama, gradeći ih u tehnici suhozida. 
Uz kvalitetan kamen prednost eksploatacije na Brijunima bili su i vrlo pogodni uvjeti za njegov transport. Još su Rimljani otvarali kamenolome uz samu obalu, što omogućuje jednostavniji ukrcaj kamenih blokova na lađe i njihov transport do krajnjih odredišta, a dobro zaštićene brijunske luke olakšavale su njihov ukrcaj. 
Dolaskom Mlečana na otočje 1331. intenzivira se iskorištavanje kamenih resursa u tolikoj mjeri da vađenje kamena postaje glavna privredna djelatnost. Potreba za građevinskim materijalom u Mletačkoj Republici bila je velika, a kvalitetan kamen nužan za gradnju brojnih kuća, palača, crkava, mostova.

 

Kamen s otoka izvozio se u Veneciju, Udine, Anconu, Formigine…

Za vrijeme Austro-Ugarske kamen se izvozio u Beč, Trst, Akvileju, Berlin. Potkraj 19.st., kada otočje kupuje austrijski industrijalac, Paul Kupelwieser (1843.-1919.), na Brijunima se nalaze brojni napušteni kamenolomi koji su svjedočili o dugotrajnoj eksploataciji. U sklopu izvanrednoga krajobraznog uređenja otoka, koje je provodio Kupelwieserov upravitelj imanja, šumar Alojz Čufar, stari su kamenolomi pretvoreni u ugodne šetnice. Otpadni kamen razasut po cijelome otoku uklonjen je, a zemljište pretvoreno u livade, polja, vinograde. Taj je  kamen upotrijebljen za gradnju brojnih otočkih putova, šetnica kao i za nasipanje glavne brijunske luke. Materijal iz kamenoloma Kupelwieser je koristio i u gradnji brojnih novih objekata na otoku, hotela, vila, gospodarskih zgrada. 

Čufarov kamenolom

Jedan od pet brijunskih kamenoloma, hortikulturno i parkovno uređenih početkom 20.st., posvećen je Alojzu Čufaru (1852.-1907.), šumaru i upravitelju brijunskog dobra, zaslužnom za krajobrazno uređenje otočja kao i za kultiviranje kamenoloma. Otpadni kamen iz kamenoloma iskoristio je za gradnju brojnih puteva, šetnica i nasipanje današnje glavne brijunske luke. Otpadni kamen, također mu je poslužio kako bi stvorio brojne umjetne brežuljke koji su skladno uklopljeni u okolni krajolik.

Ploča u znak sjećanja za doprinos razvoju otoka

Obitelj Kupelwieser postavila je spomen-ploču Alojzu Čufaru u znak sjećanja i zahvalnosti za njegov doprinos razvoju otoka. Brončana ploča postavljena godine 1909., rad je bečkoga umjetnika, kipara i slikara, Josefa Engelharta.

Alojz Čufar bio je upravitelj brijunskog dobra sve do svoje smrti 1907. kada je podlegao od posljedica malarije.

Kochov kamenolom

Još jedan kamenolom poslužio je kao mjesto za izraz zahvalnosti drugom brijunskom zaslužniku, dr. Robertu Kochu (1843-1910). U ovom kamenolomu obitelj Kupelwieser dala je postaviti spomen-ploču velikom znanstveniku, bakteriologu i nobelovcu koji je početkom 20. st. otočje oslobodio od malarije.

Spomen ploča s natpisom u kamenolomu

Mramorna spomen-ploča rad je bečkog kipara i slikara Josefa Engelharta, jednog od utemeljitelja Bečke secesije. Reljef ugrađen u stijenu 1908. prikazuje mladu djevojku koja lovorovim vijencem kiti Kochovu bistu.

Nekada se ispred mramorne spomen-ploče nalazilo malo jezerce. Ono je bilo podsjetnik na nekadašnji izgled Brijuna, na brojne bare i lokve koje su se nalazile na otoku i bile idealno stanište za komarce, prijenosnike malarije.

Stari zoo vrt

Prostor jednog brijunskog kamenoloma koristio se i kao ZOO vrt. Karl Hagenbeck (1848.-1913.) vlasnik zoološkog vrta u blizini Hamburga, nakon jednog posjeta Brijunima 1911. god. ostao je zadivljen viđenim, te je, u suradnji s Paulom Kupelwieserom odlučio na otoku urediti aklimatizacijsku stanicu za egzotične životinje. 

U zaštićenom klancu u starom kamenolomu sagrađene su nastambe koje su trebale što vjernije dočarati prirodne uvjete za životinje koje su tu smještene. U udubinama okomitih stijena kamenoloma bile su smještene razne vrste majmuna (pavijani, hulmani, mangabi); u tim su nastambama bila uređena skrovišta i špilje. Uz majmune stanovnici ZOO-a su bili i malajski medvjedi. Proglašenjem Nacionalnog parka Brijuni 1983. godine i otvaranjem za posjetitelje ponovno se javila ideja da se u centru uredi ZOO vrt. 

Životinje koje su se do tada nalazile na području Bijele vile preseljene su u centar kako bi ih posjetitelji mogli vidjeti. Tako su u prostoru starog kamenoloma bile uređene i nastambe za lavove i medvjede, koji su ovdje obitavali do 1995. - 1996. kada su sve životinje postupno preseljene u Zoološke vrtove u Zagrebu i Osijeku.

Kamenolom pod brdom Straža

Kamenolom pretvoren u ljetno kino

Neki od kamenoloma imaju i danas određenu funkciju, tako se u ovom ponovno organiziraju  ljetne filmske večeri. Naime, prostor je polovicom prošloga stoljeća preuređen u ljetno kino, dok je ranije, tridesetih godina 20. stoljeća, u njemu bilo smješteno tenisko igralište. Uz isti kamenolom, u blizini kina, pedesetih godina prošlog stoljeća, bilo je smješteno i dječje igralište s pješčanikom, ljuljačkama i klackalicama, jer su Brijuni tada još bili pravo naselje, s vrtićem i osnovnom školom. Od dječjeg igrališta danas se naziru samo tragovi.

Kamenolom pod brdom Gradina

Kamenolom pod Gradinom jedan je od pet kamenoloma koji su početkom 20. st. uređeni u šetnice. U ovom, hortikulturno uređenom kamenolomu, bilo je zasađeno raznovrsno bilje i drveće, od kojih su do danas ostale očuvane palme. Svojedobno je bio opremljen i betonskim klupama, za odmor i kontemplaciju. Ove šetnice, zaštićene od ljetnih vrućina i hladnih zimskih vjetrova, bile su omiljena odredišta lječilišnih gostiju.

Kamenolom u Gospinoj uvali (Madonna)

Kultivirani kamenolom uređen početkom 20. stoljeća proteže se od bazilike sv.Marije do sjevernog dijela uvale Dobrika. Izvanredne zimske klimatske prilike omogućavaju i rast bambusa.

Kamenolom na rtu Glavina

U sklopu projekta KAMEN-MOST neki kamenolomi na Malom Brijunu uključeni su u edukacijsku stazu, na kojoj se putem poučnih tabla mogu dobiti inforacije o brijunskom kamenu, njegovoj eksploataciji, povijesti kamenoloma, ali i podatak o tome da su brijunski kamenolomi bili inspiracija umjetnicima koji su stvarali na otočju. 

Kamen iz brijunskih kamenoloma vadio se i za vrijeme austrougarske vlasti, napose za potrebe gradnje brojnih fortifikacija. Danas ti napušteni kamenolomi i fortifikacijski objekti dominiraju krajolikom Malog Brijuna.  
Iz praktičnih razloga pri gradnji utvrda kamenolomi su otvarani na samom mjestu gradnje ili u njegovoj neposrednoj blizini. 

Kamenolom na rtu Glavina, na sjevernoj strani otoka, čini cjelinu s nedovršenom austro-ugarskom baterijom za četiri topa. U njemu su vidljivi ostaci nekadašnje ljudske djelatnosti: ostaci tračnica, kamenih stuba uklesanih u živu stijenu, ostaci zidova građevina koje su nekad bile u funkciji kamenolom, kao i tunel probijen kroz živu stijenu. U prostoru kamenoloma nalaze se i hrpe otpadnog kamenja nastale njegovom eksploatacijom.

Kamenolom - Sveti Jerolim

Švicarac Hans Wildi, koji je godine 1893. Brijune prodao Paulu Kupelwieseru, nije mu htio prodati i otok Sveti Jerolim. Razlog tome svakako je vrlo kvalitetan građevinski kamen kojim je otok obilovao, a koji je koristio i Juraj Dalmatinac za portal i stepenište crkve s.Francesco alle Scale u Anconi. 

Intenzivna eksploatacija kamena

Intenzivna eksploatacija kamena kroz stoljeća formirala je neobičan izgled današnjeg otoka. Kamen sa Sv. Jerolima upotrebljavan je u drugoj polovini 19.st. za objekte na Bečkome Ringu: Bečku državnu operu, Gradsku vijećnicu, palaču Ludwiga Viktora, kao i za dvorac Miramare u Trstu.