Georaznolikost Nacionalnog parka Brijuni

Izrada osnovne geološke karte Nacionalnog parka Brijuni M 1:25 000

U suradnji s Hrvatskim geološkim institutom, Nacionalni park Brijuni je kroz 2024. i 2025. godinu izradio Osnovnu geološku kartu Nacionalnog parka u mjerilu 1:25 000 čim je otočje prvi puta detaljno kartirano u cijelosti. Ranija istraživanja bila su bazirana na danas već zastarjelim metodama ili su pak obuhvaćala samo jedan dio arhipelaga (poput otoka Veli Brijun). Geološka karta NP Brijuni pruža niz vrlo važnih informacija, kako onih za planiranje prostora, izvođenje radova, stručnih ili znanstvenih istraživanja, distribuciju geološkog materijala i pojava na površini tako i onih vezanih za edukaciju i prezentaciju. Karta će poslužiti u daljnjim istraživanjima kako fosilnih tragova dinosaura tako i drugih geološko-paleontoloških pojava te se može nadograđivati u specijalizirane karte poput geomorfološke karte, karte speleoloških objekata i druge. Također, svojim informacijama karta je vrlo korisna za druga znanstvena istraživanja koja nisu geološke tematika, a poboljšat će se upravljanje parkom, osobito prilikom provođenja građevinskih ili infrastrukturnih radova i zahvata.

Ukupno je izdvojeno osam stijenskih jedinica – tri jedinice datirane u razdoblje krede i pet jedinica datiranih u najmlađe razdoblje, kvartar.

Stijene koje izgrađuju Brijunsko otočje taložene su u razdoblju krede i u najmlađem razdoblju kvartara u kojem danas živimo. Kredne stijene nastajale su prije više od 125 milijuna godina, u razdoblju kada je ovo područje bilo dio prostrane obale plitkog, toplog mora i tropskih laguna. U takvom su okolišu živjeli brojni morski organizmi, a povremeno su se na obalnim ravnicama kretale i druge životinje poput dinosaura, čiji su sačuvani fosilni tragovi nedvojbeni dokaz da su ovi veliki gmazovi živjeli i kretali se područjem današnjih Brijuna.

Od krednih jedinica izdvojene su:

Jedinica „Mali Brijun“ – oko 125 milijuna godina

Najstarije stijene u arhipelagu pripadaju geološkoj jedinici neformalnog naziva „Mali Brijun“ i izgrađuju velik dio arhipelaga: središnji i istočni dio otoka Veli Brijun, cijeli Mali Brijun, te više manjih otočića poput Gaza, Obljaka, Supina i Supinića. Nastale su prije oko 125 milijuna godina u plitkom morskom okolišu bogatom mikroorganizmima poput cijanobakterija i algi. Njihova aktivnost stvarala je slojevite strukture poznate kao stromatoliti (Slika 1. i Slika 2.), koje se i danas mogu vidjeti u stijenama, a najljepši primjerci vidljivi su na otoku Mali Brijun na poučnoj stazi „Kamen-most“ i između rta Hlibine i uvale Črnika.

U tim naslagama povremeno su se očuvali i tragovi nekadašnje obale – poput valovitih tragova u sedimentu poznatih kao valni riplovi (Slika 3.), pukotina nastalih isušivanjem mulja (pukotine isušivanja), pa čak i fosilnih otisaka stopala dinosaura (područje Dino parka kod Safarija, Slika 4.).

Jedinica „Kanfanar“ – poznati „Istarski žuti“

Sljedeći slojevi stijena nastali su prije oko 120 milijuna godina. Ova geološka jedinica poznata je po vrsti vapnenca koji se naziva „Istarski žuti“, jednom od najcjenjenijih građevnih kamena u Istri. Ovaj se kamen koristio još od antičkih vremena, a na Brijunima se posebno eksploatirao na otočiću Sveti Jerolim, gdje se i danas mogu vidjeti ostaci starih kamenoloma.

Ove stijene su svijetložute do smećkaste boje i sadrže brojne ostatke nekadašnjih morskih organizama (pretežito algi), vidljivih u mikroskopskim preparatima, a koji se u velikom obujmu karakteristično javljaju baš u ovom razdoblju. Na području Nacionalnog parka pojavljuju se u manjim zonama na otoku Veli Brijun, kao i na otočićima Sveti Marko i Sveti Jerolim. Završetak slijeda naslaga jedinice Kanfanar obilježen je izraženim taloženjem drugačijeg, glinovitog materijala što ukazuje na pliće okoliše taloženja i postupno okopnjavanje (emerziju).

Jedinica „Crna“ – promjene u okolišu prije oko 110 milijuna godina

Najmlađe kredne stijene na Brijunima pripadaju jedinici nazvanoj „Crna“ prema toponimu na otoku Cresu gdje su prvi puta opisane. Nastale su nakon razdoblja intenzivne kopnene faze poslije koje dolazi do globalnog podizanja morske razine (transgresije) i nekadašnja kopnena prostranstva ponovno postaju obale i plićaci s ovaj put nešto drugačijim fosilnim sadržajem. Unutar jedinice Crna od mikrofosila se jasno vidi obilje krednjaka (foraminifera) za razliku od drugih jedinica gdje nisu toliko zastupljeni. Od makrofosila mogu se izdvojiti fosilne nakupine raznih beskralježnjaka poput puževa Nerinea (Slika 5), ostalih gastropoda, školjkaša te ponegdje i ranih rudista. Ove nakupine su u stvari fosilizirani krpasti grebeni – manji, izolirani grebeni na relativno ravnom morskom dnu (Slika 6.). Ime krpasti dolazi od toga što na karti izgledaju kao „krpe“ ili otoci grebenskog materijala raspršeni po laguni ili plitkom moru. Uz grebene javljaju se i bioklastični sprudovi s nakupinama sličnog materijala. Kao i u jedinici Mali Brijun i ovdje se javljaju valni riplovi, ali izrazito većih dimenzija. Uz sve to, jedinicu Crna obilježava velika zastupljenost fosilnih tragova dinosaura – od ukupno devet nalazišta unutar NP njih čak osam nalazi se u ovoj jedinici (Slika 7.). Jedno od najboljih i najreprezentativnijih mjesta gdje se ove stijene mogu vidjeti na Velom Brijunu nalazi se uz poučnu stazu Zelenikovac na istoimenom poluotoku (https://www.np-brijuni.hr/hr/i...).

Kvartarne naslage:

Od mlađih, kvartarnih stijena istaknuto je pet različitih tipova tla i naslaga: koštane breče, crveno-smeđa tla, barski sedimenti, morske plaže (žala) i antropogene naslage.

Koštane breče nalaze se na jugoistočnoj obali poluotoka Zelenikovac (Slika 8). To su sedimentne stijene koje sadrže uklopke kosti životinja, najvjerojatnije sisavaca iz pleistocena, a nastale su nakon zadnjeg ledenog doba prije otprilike 12 000 godina.

Crveno-smeđa tla su glavni tip tla na brijunskom arhipelagu, najzastupljenija na Velom Brijunu, od sjevera prema jugu i poluotoku Peneda. Građena su od finog, glinovitog materijala i nastala su relativno nedavno, u holocenu.

Barski sedimenti nalaze se između uvale Dobrika i uvale Javorika. To su sitne, glinasto-siltne naslage bogate organskom tvari, nastale na obalama nekadašnjeg morskog zaljeva.

Morske plaže ili žala sastavljene su od šljunka, blokova stijena i pijeska koji sadrži i fosile malih organizama. Ponekad se u tim naslagama nalazi i materijal koji je ljudski nasipan.

Antropogene naslage pokazuju da su ljudi kroz povijest snažno utjecali na Brijune. To uključuje kamenolome, vapnenice, arheološka nalazišta, gradine, golf-terene, vojne objekte i druge građevine.
 

OGK Brijuni M 25.pdf

Autori karte: BRČIĆ, V., FUČEK, D., PALENIK, D., BUDIĆ. M., KUREČIĆ, T., WACHA, L., ŠPELIĆ, M., MIŠUR, I. (2025)., Zavod za geologiju, Hrvatski geološki institut, Zagreb.