Spomen-obilježje izvorskoj vodi

Živa voda

Spomen-obilježje izvorskoj vodi na Brijunima predstavljaju spomen-zdenac i skulptura Frane Kršinića “Žena s mijehom/Vodonoša/Primorka”.

Spomen-zdenac (tzv. staklena piramida) i Kršinićeva skulptura dio su spomen-obilježja iznimnom tehničkom postignuću - crpljenju izvorske vode na otoku. Naime, u razdoblju od 1951. do 1953. godine na otoku su provedena geoistraživanja izvorske vode koja je, pored ostalih lokacija, pronađena i na livadi znakovitoga naziva “Živa voda”.

Mogućnost crpljenja podzemne vode oblikovana je prema ideji Aleksandra Freudenreicha kao “nova pobjeda u borbi s prirodom”. Umjetnički, arhitektonski i tehnički, u kamenu, bronci i staklu prikazana je oskudica vode u prošlosti (koju simbolizira Kršinićeva skulptura) od tada suvremenog teškog života na otocima (cisterna za skupljanje oborinske vode) do blagostanja u budućnosti (spomen-zdenac iznad bušotine s izvorskom vodom). Ovo iznimno tehničko dostignuće korištenja podzemne vode na otoku s dubine od 251 metra istaknuto je i na spomen-kamenu koji uz već spomenutu skulpturu, cisternu i spomen-zdenac te mirinu čini sastavni dio ovoga obilježja.

Skulptura i spomen-zdenac imaju ujedno i funkciju fontane: brončana skulptura Frane Kršinića prikazuje ženu s mijehom iz kojega u kamenu posudu u njezinu podnožju teče voda. Spomen-zdenac trebao je stvarati izuzetan svjetlosni efekt: unutar kamenoga postamenta zatvorene staklene fontane piramidalnoga oblika ugrađeni su reflektori koji osvjetljavaju raspršene kapljice vode uslijed čega nastaje dúga.