Brijunski vremeplov - počeci

Dozvolite nam da vas provedemo kroz brijunski vremeplov, od vremena dinosaura do važnijih zbivanja novije povijesti. Proživite s nama nadasve bogatu povijest Brijuna i bolje upoznajte otočje koje nikoga ne ostavlja ravnodušnim.

Vrijeme veličanstvenih dinosaura

Putovanje započinjemo prije 130 milijuna godina, kada su ovim područjem vladali veličanstveni gmazovi koji su za sobom ostavili niz dokaza o svojem postojanju. Šetajući pješčanim plažama ostavljamo tragove koje valovi, plima i kiša vrlo brzo unište. Shvaćate li stoga koliko je nevjerojatno da danas svjedočimo tragovima života koji se odvijao prije toliko milijuna godina? Objasnit ćemo vam kako su se otisci stopala dinosaura ipak uspjeli očuvati.

Otisci stopala dinosaura sačuvali su se tako što je tragove koje su ostavljali na mekanom terenu kasnije prekrio talog različit od podloge, koji je potom mogao prijeći u čvrstu stijenu (proces litifikacije). S vremenom gornji je sloj prirodnim procesima (erozijom) ili utjecajem čovjeka (vađenje kamena) nestao, ostavljajući otisak stopala vidljivim i očuvanim. Ako se to danas usporedi s otiscima koji ostaju u mokrom pijesku te ih valovi ili plima brzo unište, jasno je zašto su fosilni otisci dinosaura relativno rijetki i dragocjeni za znanost.

Srećom, uvjeti su na Brijunima bili idealni za očuvanje cijeloga niza ovih iznimno vrijednih nalaza. Do sada su otisci stopala dinosaura otkriveni na četiri lokaliteta Velikog Brijuna te na otocima Vangi, Galiji i Vrsaru. Posjetiteljima su dostupni otisci na Velikom Brijunu: na rtovima Ploče, Vrbanj/Barban/Pogledalo, a jedan troprsti otisak teropoda čeka vas već u glavnoj luci na Velikom Brijunu.

Tragovi dinosaura rijetki su i iznimno dragocjeni te nam omogućuju bolje razumijevanje života ovih gmazova, njihova načina kretanja i hranjenja. Moguće je otkriti jesu li bili dvonošci ili četveronošci te jesu li se oslanjali na cijelo stopalo ili samo na prste, a staze tragova otkrit će nam je li životinja trčala ili se polagano kretala, kao i je li bila sama ili pak u skupini.

Pretpovijest

Najstariji tragovi života čovjeka na Brijunima potječu s kraja mlađeg kamenog doba (neolitika) i početka bakrenog doba (eneolitika). Razdoblje neolitika obilježeno je velikim promjenama u načinu života ljudi, koji zbog prelaska na stočarstvo i zemljoradnju nomadski način života zamjenjuju sjedilačkim. Tragovi života na rtu Gromače u uvali Javorika predstavljaju najvažniji lokalitet u Istri koji svjedoči o djelovanju čovjeka u razdoblju eneolitika i ranoga brončanog doba.

U najstarijem brijunskom naselju pronađeno je mnogo lonaca i zdjela namijenjenih svakodnevnoj uporabi. Ukrašavalo ih se utiskivanjem prstom, noktom ili rubom školjke, a kao nov način ukrašavanja pojavio se metličast ukras dobiven povlačenjem grančice preko još nepečene posude. Pronađena je i keramička žlica s probušenom drškom koja se nosila na uzici kako bi uvijek bila „pri ruci”, a ujedno je bila svojevrstan ukras, poput privjeska. Za oslikavanje tijela u vjerskim obredima ili utiskivanje na keramičke i krušne proizvode upotrebljavao se keramički pečat – pintadera. U naselju na Gromačama pronađen je pečat s motivom klasa koji je simbolizirao poljodjelstvo i plodnost.

Stanovnici naselja živjeli su u nastambama koje su bile napola ukopane u zemlju, a nadzemni je dio izgrađen od pruća premazanoga glinom. Ognjište se nalazilo u sredini doma i bilo je izvor svjetlosti i topline. Pronađen je velik broj kremenih alatki i odbojaka, što upućuje na postojanje radionice i proizvodnju oruđa u samome naselju.

Uz ognjište, važan dio opreme kuhinje bio je i žrvanj za mljevenje pšenice i ječma. Neolitičke domaćice obavljale su taj dug i zamoran postupak, a potom spravljale kruh.

Lov ima važnu ulogu u prehrani neolitičkog čovjeka, na što upućuju ostaci životinjskih kostiju te brojni nalazi kremenih strelica. Smještaj naselja uz samu morsku obalu i velik broj pronađenih kućica morskih puževa, školjkaša i riba ukazuju na činjenicu da su se i morski specijaliteti nalazili na jelovniku čovjeka mlađega kamenog doba.

Velika seoba indoeuropskih plemena dovodi do znatnih promjena u načinu života tijekom brončanoga doba. Naselja su podizana na uzvisinama, opasivana su bedemima građenima u tehnici suhozida, a za izradu oruđa i oružja upotrebljavala se bronca. Na otočju su otkrivena tri gradinska naselja na lokacijama Gradina i Straža na Velikom Brijunu, te Sv. Nikola na Malom Brijunu. Od tri navedena lokaliteta, Gradina je najreprezentativniji i najbolje istražen.

Oko 1100. godine pr. Kr. dolazak novih stanovnika koji sa sobom donose željezo i drugačiji način sahranjivanja pokojnika (spaljivanjem) označava početak željeznoga doba.

Rimsko doba i Bizant

Prve promjene u mirnom životu gradinskog stanovništva nastaju u vrijeme dolaska Histra, kojima Istra duguje svoje ime. Njihov gusarski pohod prekidaju Rimljani 177. godine pr. Kr. te se organizacijom stabilne države život s utvrđenih visina seli na obalu, gdje niče niz villa rustica. U to vrijeme Veliki i Mali Brijun čine jednu cjelinu, a otočje se naziva Insulae Pullariae. Dotadašnje se navike i običaji stanovništva mijenjaju, a nekada zajedničko zemljište postaje vlasništvo rimskih kolonista i robovlasnika. Poljoprivreda je bila iznimno časno zanimanje, a brijunsko su vino i maslinovo ulje bili cijenjeni diljem Rimskoga Carstva.

Kao najveći i najraskošniji ladanjski kompleks ističe se vila u uvali Verige. Kompleks se sastojao od niza građevina različitih namjena bogato ukrašenih freskama, mozaicima, štukaturama i skupocjenim mramorom. Uvala je dobila ime prema nazivu lanaca koji su podizani za reguliranje ulaska u luku. Uz kupalište u uvali nalazio se i ribnjak koji je vlasnicima jamčio uvijek svježu ribu na jelovniku.

Propašću Zapadnoga Rimskog Carstva Brijuni kratko padaju pod vlast Istočnih Gota, a zatim slijedi bizantsko razdoblje. Uslijed društvenih promjena nastalih krajem 4. stoljeća, rimska vila u uvali Dobrika prerasta u naselje zbijenog tipa – kastrum. Naselje je u potpunosti samostalno funkcioniralo, a u nemirnim vremenima kasne antike, u svrhu zaštite, opasuje se čvrstim bedemima. U 6. stoljeću za potrebe sve većeg broja stanovništva kastruma podignuta je bazilika svete Marije, a nešto dalje i crkva svetoga Petra.

Od 778. godine Brijuni su pod vlašću Franaka, koji su uveli feudalno društveno uređenje.

Vrijeme Mlečana

Završetkom bizantskoga razdoblja reformatori duhovnog i javnog života postaju benediktinci. Crkva svete Marije uz nadogradnju postaje benediktinski samostan koji djeluje sve do pojave kuge početkom 14. stoljeća, a uskoro otočje pada pod mletačku vlast. Malobrojno stanovništvo otoka seli se sa zapadne strane na istočnu, gdje podiže novo naselje i na mjestu stare crkve svetoga Germana gradi novu. Sagrađena je i crkva svetog Roka, zaštitnika od kuge, ali „crna smrt” i dalje hara, zajedno s malarijom. U to je vrijeme 99,7 % zemljišta na Brijunima zapušteno i neobrađeno, dok na otočju živi tek pedesetak stanovnika u 14 kuća.

Tijekom tog razdoblja otokom upravljaju četiri mletačke obitelji – Donà, Canali, Cornero i Franghini/Franzini. Njihov se život odvija u kaštelu nastalom objedinjavanjem više građevina uz trokatnu obrambenu kulu. U njihovo vrijeme intenzivno su eksploatirane velike količine kvalitetnog kamena, a potom su lađama prevožene u Veneciju, Anconu i Udine za izgradnju brojnih kuća, palača, mostova i crkava. Osim ove djelatnosti, na otočju se razvija i kamenoklesarstvo, a intenzivira se vađenje soli, koja se ovdje proizvodi još od antičkih vremena.

Malarija hara otočjem sve do kraja 19. stoljeća. Razvoju ove bolesti koju prenose komarci pogodovalo je močvarno područje koje je dominiralo Brijunima u ono vrijeme. Tršćanski horograf i liječnik Prospero Petronio u svojim zapisima spominje otok kao „ponekad pust i gotovo napušten”.

Propašću Mletačke Republike otočje nakratko pada pod Napoleonovu vlast, ali početkom 19. stoljeća Austrijsko Carstvo preuzima vladavinu nad ovim područjem. Uskoro će vlasnik Brijuna postati Paul Kupelwieser, koji će malarično i zapušteno otočje pretvoriti u mondeno lječilište i odmaralište elitnih gostiju, čime započinje novo doba brijunske povijesti.