Brijunski vremeplov - novija povijest

Kupelwieserovo doba

Jeste li se već upoznali s početcima brijunskoga vremeplova? Ovdje nastavljamo priču i započinjemo novije doba povijesti slavnoga otočja. Početkom 19. stoljeća Brijuni su pod vlašću Austrijske Carevine. Austrijski industrijalac, inženjer metalurgije, stručnjak za čelik i veliki vizionar Paul Kupelwieser 1893. kupuje Brijune u želji da učini nešto za “austrijski jug”. Njegov je naum bio izuzetno ambiciozan, a ključ uspjeha ležao je u odabiru vrsnih suradnika. Iskusan labinski šumar Alojz Čufar i poznati Nobelovac Robert Koch, neki su od važnih pojedinaca koji su Brijune oblikovali u središte ljepote i raskoši.  

Pomalo su nevjerojatni zahvati koje je Paul Kupelwieser uz njihovu pomoć učinio na brijunskome otočju. Neke od impresivnih intervencija učinjenih na Brijunima su oslobađanje otočja od malarije, čišćenje travnjaka od otpadnoga kamena iz kamenoloma, krčenje makije, pošumljavanje, izgradnja luke u koju se ranije moglo uploviti isključivo tijekom plime, izgradnja male vile i luksuznih hotela, kao i prvoga bazena u svijetu s grijanom morskom vodom, izgradnja konjskoga trkališta te igrališta za golf i tenis.  

Otvorena uma i uvijek spreman za nove ideje i projekte, Kupelwieser Brijune pretvara u eksperimentalni i inovacijski poligon pozivajući poznatoga lovca na divlje zvijeri Karla Hagenbecka. Hagenbeck ovdje otvara aklimatizacijsku stanicu za životinje tropskih krajeva i stvara mali zoološki vrt.

Arheološka nalazišta, promatračnice ptica, farma nojeva, ugodne šetnice i brojni drugi sadržaji nadopunjavali su bogatu turističku ponudu otoka. Organizirani dolasci vlakom iz Berlina, Pariza, Beča, Venecije i Sankt Petersburga te prijevoz prvim brodom na dizelski motor ili Junkersovim hidroavionima, učinili su Brijune još pristupačnijma i zanimljivijima europskoj eliti.  

Paula Kupelwiesera zamijenit će njegova dva sina, Leopold i Karl. Nakon tragične smrti Karla Kupelwiesera otočje nekoliko puta mijenja upravitelja, a 1936. Italija ga pripaja svom Ministarstvu financija. Brijuni tada ponovno dobivaju sjaj svjetskoga ekskluzivnog ljetovališta. 

Tijekom Drugog svjetskog rata na Brijunima vlada zatišje, a na mjesto europske elite dolaze 
mornaričke snage. Na otok se prebacuje dio podmorničke škole sa Sicilije, a po kapitulaciji Italije 1943. na otočje dolazi njemačka vojska zbog koje savezničke snage bombardiraju Veliki Brijun te razaraju njegova urbana i privredna dobra. Veliki Brijun oslobodila je u noći s 28. na 29. travnja 1945. narodnooslobodilačka vojska, a dvije godine kasnije na otok stiže Josip Broz Tito.

Tito na Brijunima

Josip Broz Tito nailazi na razorene objekte, oštećenu infrastrukturu i posječenu šumu. Od 1949. g. Brijuni djeluju kao rezidencija predsjednika Tita u čije se vrijeme obnavlja i gradi, obogaćuju se flora i fauna te vrše arheološka istraživanja. Značajniji objekti izgrađeni u njegovo doba bile su tri “Titove dame” - vila Jadranka, Bijela vila i vila Brionka za smještaj stranih državnika. 

Novo ruho dobivaju stara zdanja sa sadržajima kao što su arheološka, prirodoslovna, etnografska, fotoizložba te izložba kopija fresaka i glagoljičkih natpisa, a Brijuni postaju sjedište i središte razvoja druge Jugoslavije, Pokreta nesvrstanih i novije svjetske  povijesti. 

Kako se Titove međunarodne aktivnosti šire, ubrzava se razvoj zoološkog vrta. Na poklon dobiva životinje iz raznih dijelova svijeta, a na njegovu inicijativu otvara se Safari park s ciljem da na jednoj lokaciji smjesti sve biljojede iz Europe, Afrike, Azije, Južne Amerike i Australije. Osim toga, Tito “otkriva” i zapušteni otok Vangu te naređuje krčenje guste makije i probijanje staza. Ovdje je donosio brojne biljke i sjemenke, među kojima i mandarine za koje se dugo agronomi nisu mogli odlučiti hoće li im odgovarati klima, no Tito je odlučio: “Posadimo pa ćemo vidjeti.” 

Na Velikom Brijunu Tito je primio 90 državnika iz 60 zemalja, više od 100 predsjednika vlada te brojne domaće i strane umjetnike, među kojima se ističu Elizabeth Taylor i Richard Burton. Josip Broz Tito posljednji put  boravi na otoku 29. 8. 1979. g. kada odlazi u Havanu na šestu konferenciju Nesvrstanih. Od 1949. do 1983. otočje je bilo pod posebnim sigurnosnim režimom i nedostupno turistima.

Proglašenje nacionalnog parka i novije doba

Brijunsko je otočje proglašeno nacionalnim parkom 1. studenog 1983. g. Prvi izletnici na otočje dolaze u proljeće 1984. godine. 

U Domovinskom su ratu sve vrijednosti, umjetnine i dobra zaštićeni i pohranjeni na nekoliko lokacija. Mikrofilmirane su knjige inventara i predmetni kartoni svih rezidencijalnih objekata, te muzejska, povijesna i arhivska dokumentacija.  

Danas Brijunsko otočje posjećuje oko 150 000 posjetitelja godišnje. Bogatstvo biljnog i životinjskog svijeta omogućuje posjetiteljima Brijuna povratak prirodi i zakonitostima koje u njoj vladaju. Osim toga, otočje se može pohvaliti izuzetno bogatom kulturno-povijesnom baštinom, a bogatstvo uveličavaju i geološko-paleontološki lokaliteti na kojima je pronađeno preko 200 otisaka stopa dinosaura. 

Potrebno je mnogo ljudske pažnje i rada kako bi se zaštitila prirodna, kulturno-povijesna i geološko-paleontološka baština, a  sve navedeno djelatnost je Javne ustanove Nacionalnog parka Brijuni. Svojim marljivim radom JU NP Brijuni svakodnevno doprinosi očuvanju i razvoju otočja, a kako bi približila i olakšala pronalazak informacija svojim posjetiteljima, Javna je ustanova dala izraditi modernu, intuitivnu i interaktivnu web stranicu. Prateći moderne trendove digitalizacije implementiran je i sustav online kupovine ulaznica.  

Zadaća je svih nas očuvati ovo rajsko otočje i učiniti ga dostupnim mlađim generacijama kako bi mogle uživati u svim ljepotama koje Brijuni nude. Pomozite nam ispisati nove stranice, ovoga puta brijunske budućnosti.