Aktivnosti parka

Istarska koza – simbol Istre

Istarska koza veoma je mlada pasmina, a kao takvom je proglašena 20. lipnja 2013. godine kada je dobila pečat izvornosti. Tijekom 2010. godine pokrenuta je prekogranična inicijativa za zaštitu i revitalizaciju biološke raznolikosti okoliša korištenjem autohtonih pasmina.

Iako je službeno istarska koza naša najmlađa pasmina, povijesni zapisi potvrđuju njenu važnost kroz povijest Istre. Premda su egzistencijalno i privredno važne, koze su u prošlosti bile nepoželjne zbog mišljenja da u šumskim zajednicama uzrokuju štete.

Put istarske koze nije bio lak. U vrijeme mletačke vlasti, nakon što je uočeno ogoljenje određenih područja Istre i jadranskih otoka, počele su zabrane i ograničavanja držanja koza. Zabrana neograničenog napasivanja i brsta koza provođene su selektivno, dok su brojne uredbe, zakoni, dekreti i zabrane bile važeće i obvezne za veći dio Istre od XVIII stoljeća. Unatoč zabranama, istarski seljaci su i dalje uspijevali očuvati kozarstvo i njegovati „goveda za siromahe“ na području Istre.

Grb Republike Hrvatske temelji se na povijesnim grbovima hrvatskih područja, a ima oblik štita iznad kojeg se nalazi ''kruna''. Istarski grb sadrži u štitu na modrom polju žutu (zlatnu) kozu okrenutu u lijevo s crvenim papcima i rogovima.

Koza se na grbu prvi put pojavljuje 1680. godine u djelu koparskog aristokrata Beatiana Giuglia Cesarea u djelu ”Mletački grbovi ili opće grboslovlje“. On ističe da je koza na grbu Istre: ”Simbol naporna rada, jer značajka je te životinje da se hrani mekšim izdancima za koje se treba penjati, dok one koje se mogu doseći s tla prepušta drugima...“. Grb s kozom ili jarcem već je ranije za Istru koristila Mletačka Republika.

Nakon Drugog svjetskog rata savezna skupština FNRJ donijela je 1947.godine Zakon o zabrani uzgoja koza uz određene iznimke njihova uzgoja. Tim zakonom koze su preseljene u objekte bez prava na slobodno napasivanje i brst, a kad bi pasle, bile su vezane te im je kretanje bilo ograničeno uz kolac. Nakon prešutnog ukidanja zabrane, populacija koza se ponovo povećala, ali je introdukcijom alohtonih pasmina potisnuta tradicija uzgoja bijele bradate koze te se nije pričalo o očuvanju.

U Istri je trenutno vrlo mali broj preostalih istarskih koza, a jedan od prioriteta Istarske županije je upravo revitalizacija ove autohtone istarske pasmine. Na području Safari parka JU NP Brijuni, u Etno parku, možete vidjeti šest primjeraka ove rijetke, ali vrijedne pasmine. Impozantni rogovi i brade krase oba spola, a bijelo krzno presijava se na suncu. Bradata gospoda i dame uglavnom dane provode u slobodnoj ispaši i sunčanju, uživajući u blagodatima života bez restrikcija i predrasuda. Na sreću, koze se više ne smatraju štetočinama već vrijednim životinjama te takav status uživaju u parku. Istarska koza je simbol prošlosti, ali i budućnosti Istre. Vjerujem da će kroz revitalizaciju istarska koza repopulirati naše livade i pašnjake te opravdati svoj status snažne i korisne životinje.

Tekst: Ivana Batel

Slike: Nataša Sundara, Ivana Batel