Aktivnosti parka

Klimatske promjene su tema o kojoj se danas govori gotovo svakodnevno, a učinci postaju sve vidljiviji u našem okruženju. Zbog toga se 4. studenoga obilježava Dan klimatskih promjena, s ciljem jačanja svijesti o potrebi zaštite prirode, poticanja otvorenog dijaloga o izazovima koje donose klimatske promjene te poticanja djelovanja usmjerenog prema održivoj budućnosti. Promjene započinju od nas samih. Svaki pojedinac može doprinijeti utjecaju na okoliš kroz svakodnevne, jednostavne odluke. Neke od njih su racionalno trošenje energije i vode, korištenje javnog prijevoza, šetnja ili vožnja biciklom, te odabirom proizvoda iz obnovljivih i ekološki prihvatljivih izvora.

Što su klimatske promjene?

U najjednostavnijem smislu, klimatske promjene predstavljaju dugotrajne promjene u klimi Zemlje, odnosno u prosječnim vrijednostima temperature, količine oborina, vjetra i drugih klimatskih elemenata. One obuhvaćaju ne samo promjene u prosjeku, već i učestalost i raspodjelu vremenskih pojava, uključujući i porast ekstremnih vremenskih događaja poput toplinskih valova, poplava, suša i snažnih oluja.

Važno je znati da se klima na Zemlji nije uvijek mijenjala zbog čovjeka. Još od nastanka planeta prije otprilike 4,6 milijardi godina, klima je prolazila kroz brojne cikluse – od ledenih do izrazito toplih razdoblja. Ti prirodni ciklusi događali su se tijekom desetaka tisuća pa i milijuna godina, uzrokovani prirodnim procesima poput promjena u Zemljinoj orbiti, vulkanskih erupcija i promjena u Sunčevoj aktivnosti. No, ono što znanstvenike danas najviše brine jest činjenica da se u posljednjih 200-tinjak godina, otkako je započelo industrijsko doba, temperature na Zemlji povećavaju brže nego ikada prije. I to više nije posljedica prirodnih ciklusa. Antropogeno djelovanje je ubrzalo cikluse i pojačalo ekstremne pojave, pa su promjene postale sve učestalije i sve jače.

Glavni uzrok modernih klimatskih promjena je sagorijevanje fosilnih goriva – ugljena, nafte i prirodnog plina. Tim procesom u atmosferu se ispuštaju staklenički plinovi, koji zadržavaju toplinu i uzrokuju zagrijavanje planeta. Osim toga, poljoprivreda, industrija i krčenje šuma dodatno povećavaju količinu tih plinova u zraku. S obzirom na to da se klimatski sustav može usporediti s velikim kotačem koji se pokreće, svaka naša aktivnost, poput sagorijevanja fosilnih goriva, dodatno ga zavrti. Kada jednom zadamo zamah, taj kotač se inercijom nastavlja kretati, što objašnjava zašto je teško zaustaviti ili usporiti klimatske promjene. Posljedice naših postupaka ne osjećamo odmah; mi danas živimo učinke odluka i djelovanja naših predaka, dok će naša djeca i unuci nasljeđivati posljedice koje mi danas stvaramo.

Učinak staklenika - prijatelj ili neprijatelj?

Učinak staklenika zapravo je prirodan i koristan proces koji omogućava život na Zemlji. Tanak sloj plinova u atmosferi zadržava dio Sunčeve topline blizu površine planeta, dok se ostatak odbija natrag u svemir. Bez tog procesa, prosječna temperatura na Zemlji bila bi oko -18 °C, što znači da bi planet bio smrznut i gotovo nenastanjiv. Prirodni staklenički plinovi poput vodene pare, ugljičnog dioksida, metana i dušikovog oksida dolaze iz izvora kao što su oceani, vulkani i raspad biomase. Međutim, problem nastaje kad ljudske aktivnosti u atmosferu dodaju višak tih plinova. Najznačajniji staklenički plin koji proizlazi iz ljudskih aktivnosti je ugljični dioksid koji nastaje izgaranjem fosilnih goriva i nekim industrijskim procesima. Tu su i drugi važni plinovi, primjerice metan (nastaje u poljoprivredi, pri odlaganju otpada i uzgoju stoke), dušikov oksid (dolazi iz gnojiva i stočarstva) i fluorirani plinovi (koriste se u rashladnim uređajima i industriji).

Promjene koje već sada vidimo

Koncentracije tih stakleničkih plinova rastu iz godine u godinu, a s njima i prosječna globalna temperatura. Rezultat? Promjene koje osjećamo na svim razinama – od toplijih ljeta i čestih poplava do promjena u morskim ekosustavima.
Kada se ugljični dioksid otapa u morskoj vodi, dolazi do njezina zakiseljavanja. Mijenja se kemijski sastav oceana i ugrožava brojne morske organizme. Istodobno, oceani apsorbiraju sve više topline, što dovodi do njihovog zagrijavanja, topljenja ledenjaka i porasta razine mora. Posljedice su dalekosežne - od narušenih morskih ekosustava do ugroženih obalnih gradova i otoka. Znakovi tih promjena već su jasno vidljivi. Koraljni grebeni gube svoju boju zbog izbjeljivanja, dolazi do prekomjernog cvjetanja algi, a meduze se pojavljuju u sve većem broju. Zakiseljavanje dodatno otapa ljušture školjkaša i drugih morskih organizama, što remeti čitave prehrambene lance u moru.

Na kopnu, klimatske promjene utječu na poljoprivredu, opskrbu vodom, šumske ekosustave i ljudsko zdravlje. Suše postaju češće, a ekstremni vremenski uvjeti razorniji i nepredvidljiviji. I sami danas možemo primijetiti kako vremenske prognoze na duži period nisu uvijek točne kao nekad jer je vrijeme nepredvidivo i ulazni podaci koji modeli za prognozu koriste nisu uvijek točni i time rezultat nije uvijek pouzdan.

Klimatske promjene na području NP Brijuni

Nacionalni park Brijuni, iako zaštićeno područje, sve više osjeća posljedice klimatskih promjena koje pogađaju cijeli svijet. Upravo zato zaštita morskog i kopnenog dijela parka ima ključnu ulogu u očuvanju bioraznolikosti i ublažavanju negativnih učinaka ovih promjena. Zaštićena morska područja pokazala su se otpornijima i brže se oporavljaju od nezaštićenih, čime pridonose stabilnosti i zdravlju okolnih ekosustava. Upravo na tom principu temelji se i projekt MPA4Change – „Unapređenje zaštićenih morskih područja kao prirodom utemeljenih rješenja za prilagodbu klimatskim promjenama: od lokalnih akcija do strategije za mediteranski bazen“, koji potiče primjenu prirodnih rješenja i jača otpornost morskih ekosustava na klimatske promjene.

Na Brijunima su suše posljednjih godina sve češće i dugotrajnije, a tijekom ljeta travnjaci često ostaju požutjeli sve do jeseni. Dugotrajne visoke temperature uzrokuju i višestruke cvatnje biljaka poput hrasta crnike i alepskog bora, što ih dodatno iscrpljuje i čini osjetljivijima na štetnike koji se lakše šire u toplijim uvjetima. Klimatske promjene donose i veći rizik od šumskih požara, osobito na otocima, gdje mogu uzrokovati promjene u sastavu tla i gubitak bioraznolikosti. Učestali toplinski valovi i snažne oluje dodatno oštećuju obalna područja te pridonose porastu razine mora.
Zbog takvih pojava posebno je ugroženo slatkovodno stanište Saline na Velikom Brijunu, jedno od rijetkih slatkovodnih staništa na otoku. Povećani salinitet i prodiranje morske vode prijete opstanku brojnih vrsta koje ovise o tom ekosustavu.
Porast temperature mora potiče i širenje invazivnih vrsta, koje se lako prilagođavaju novim uvjetima i potiskuju domaće vrste, mijenjajući pritom morski ekosustav.

Kako bi se ublažile posljedice klimatskih promjena, ključno je nastaviti s očuvanjem prirodnih područja i aktivnom zaštitom okoliša. Brijuni su vrijedan primjer kako se kroz pažljivo upravljanje može pridonijeti otpornosti prirode i očuvanju njezine ravnoteže unatoč izazovima koje donosi promjenjiva klima.

Izvori: 
- Branković, Č. (2014). Klima i klimatske promjene.Matematičko fizički list, 64(255), 152-162.
- Černi, M., Buršić, M., Sprčić, A. (2017). Vođenje morskih zaštićenih područja Sredozemlja kroz razdoblje klimatskih promjena: Jačanje otpornosti i prilagodbe – MPA-ADAPT. Nacionalni park Brijuni.
- Perić, J., Šverko Grdić, Z. (2017). Klimatske promjene i turizam.

Fotografija: Cladocora caespitosa (Linne, 1767), izbjeljivanje koralja

Autori teksta: Rajna Jovanovski i Andrea Blašković

Autor fotografije: Ana Markić