Parkovi Hrvatske
EU Projekti
Hrvatski
Svjetski dan morskih kornjača obilježava se svake godine 16. lipnja, na rođendan dr. Archieja Carra (1909.–1987.), američkog zoologa i pionira u proučavanju morskih kornjača. Njegov znanstveni rad značajno je pridonio razumijevanju njihove biologije, migracija i ugroženosti, a bio je i osnivač organizacije Sea Turtle Conservancy.
Cilj obilježavanja ovog dana je podizanje svijesti o važnosti morskih kornjača u morskom ekosustavu te upozoravanje na prijetnje koje ugrožavaju njihov opstanak.
Plastika: sveprisutna opasnost u morskom ekosustavu
Zagađenje plastikom ozbiljno ugrožava sve životne faze morskih kornjača. Prema istraživanjima, preko 50 % svih jedinki globalno progutalo je neki oblik plastičnog otpada, a taj postotak kod mladunaca nekih vrsta, poput glavate želve (Caretta caretta) je i puno veći. Gutanje plastike može imati smrtonosne posljedice: već i jedan komad može izazvati začepljenje crijeva, perforacije, unutarnje krvarenje i sepsu.
Najčešći oblici plastike koje kornjače gutaju uključuju:
- Plastične vrećice i folije, koje vizualno i teksturalno podsjećaju na meduze – prirodnu hranu nekih vrsta kornjača.
- Vlakna i niti iz ribarskih mreža i konopa (tzv. ghost gear), koje čine vrlo veliki postotak plastike pronađene u želucu morskih kornjača.
- Mikroplastiku, čestice manje od 5 mm, koje su posebno opasne za mladunce jer ih ne mogu izbaciti iz organizma.
- Plastiku za jednokratnu upotrebu, poput ambalaže od polietilena i polipropilena, sveprisutne u morskom otpadu.
Pored gutanja, morske kornjače često se zapliću u plastične otpatke, posebice ribarske mreže. Posljedice uključuju gušenje, utapanje, amputacije peraja i trajne ozljede koje ograničavaju njihovu sposobnost kretanja i reprodukcije. Mladunci su posebno ranjivi – na plažama ih može zarobiti otpad prije nego što dosegnu more.
Opasnosti od brodskog prometa
Još jedna velika prijetnja su ozljede izazvane brodskim propelerima. U obalnim područjima s intenzivnim pomorskim prometom, kornjače su izložene udarcima propelera koji mogu prouzročiti teška oštećenja njihova oklopa – čvrste zaštitne strukture koja se sastoji od leđnog (carapax) i trbušnog (plastron) dijela. Iako robusan, oklop nije neuništiv – frakture kostiju, rane i oštećenja mekih tkiva mogu biti pogubni za kornjaču.
Ono što često nije očito, ali je ključno, jest utjecaj tih ozljeda na vertikalno kretanje. To je sposobnost kornjače da se uzdiže i spušta u vodenom stupcu – drugim riječima, da se kontrolirano kreće između površine i dubljih slojeva mora. Vertikalno kretanje važno je za:
- disanje na površini,
- pronalaženje hrane na različitim dubinama,
- izbjegavanje predatora,
- migracije na duge udaljenosti,
- regulaciju tjelesne temperature.
Ako je oklop oštećen, strukturalna čvrstoća i hidrodinamičnost (otpor vodi) kornjače se narušavaju. Takva kornjača može izgubiti ravnotežu, teže plivati i ne može učinkovito kontrolirati položaj tijela u vodi. Zamislite pticu s ozlijeđenim krilom – može živjeti, ali više ne leti kako treba. Tako je i s kornjačama koje ne mogu „roniti“ kako su navikle.
Jedna od ustanova koje se u Hrvatskoj aktivno bave brigom o ozlijeđenim morskim kornjačama je Nacionalni park Brijuni, koji u suradnji s Aquariumom Pula sudjeluje u njihovom oporavku i procjeni spremnosti za povratak u prirodu. Prva faza rehabilitacije odvija se u Aquariumu Pula, gdje se životinje zaprimaju odmah nakon pronalaska ozljeđene jedinke. Tamo se provodi veterinarska skrb, uključujući sanaciju rana, terapiju protiv infekcija i stabilizaciju zdravstvenog stanja kornjače.
Nakon što jedinka prođe osnovni tretman, premješta se u NP Brijuni, gdje započinje druga faza oporavka. Kornjače se smještaju u ograđeni duboki bazen, u kojem se nadzire njihova sposobnost prirodnog kretanja, posebice tzv. vertikalnog kretanja – podizanja na površinu radi disanja te spuštanja u dublje slojeve mora radi hranjenja i odmora. Budući da morske kornjače imaju pluća, ova sposobnost ključna je za njihovo preživljavanje.
Ozlijeđene kornjače, osobito one s oštećenjima oklopa, često imaju narušenu ravnotežu i plovnost, što otežava njihovo normalno funkcioniranje u vodenom stupcu. Zato se na Brijunima pomno prati njihovo ponašanje, sposobnost plivanja, reagiranja na okoliš i održavanja stabilnosti u vodi.
Tek nakon što se utvrdi da je kornjača sposobna za samostalan život, razmatra se njezino vraćanje u prirodu. Ova suradnja omogućuje ne samo bolju skrb za jedinke, već i širenje znanja o rehabilitaciji i zaštiti morskih kornjača u Jadranu.
Nažalost, unatoč tim naporima, godišnje se na obalu Brijunskih otoka nanese najmanje četiri uginule morske kornjače, koje su najčešće stradale kao posljedica zaplitanja u ribarske mreže ili ozljeda izazvanih brodskim propelerima. Taj broj, iako se možda ne čini velikim, svake godine iznova podsjeća koliko je opasnosti u Jadranu i koliko su ovi napori rehabilitacije nužni za očuvanje vrste.
Literatura:
https://www.britannica.com/animal/sea-turtle
https://www.unep.org/news-and-stories/story/fatal-attraction-turtles-and-plastic
https://conserveturtles.org/sea-turtles/
https://www.seaturtleweek.com/world-sea-turtle-day
Autor teksta: Paula Markoč i Dorotea Ćosić
Fotografija: djelatnici NP Brijuni
