Aktivnosti parka

15.10.2025.

Svjetski dan gljiva 2025. godine

Svake godine 15. listopada obilježavamo Svjetski dan gljiva, dan posvećen iznimno važnim, ali često zanemarenim organizmima bez kojih život na Zemlji ne bi izgledao ovako kako ga poznajemo. Iako ih ljudi najčešće povezuju s kulinarstvom ili možda otrovnim vrstama, gljive su mnogo više od toga – one su neizostavan dio zdravih ekosustava, neumorni razlagači organske tvari, tvorci tla, partneri biljkama i dom brojnim mikroorganizmima.

Gljive (opis građe)

Gljive (Fungi) čine zasebno carstvo živih bića, različito od biljaka, životinja, protista i prokariota. Njihova građa, način života i reprodukcija potpuno su jedinstveni. Iako mnoge možemo vidjeti golim okom – poput poznatih klobučastih gljiva – najveći dio njihova tijela je nevidljiv, skriven u tlu ili mrtvom drvu. Taj podzemni splet niti zove se micelij, a iz njega povremeno izrastu plodišta – ono što najčešće nazivamo “gljivom”.

Većina gljiva se razmnožava sporama, a ono što ih čini posebno zanimljivima jest njihova sposobnost da razgrađuju mrtvu organsku tvar, čime vraćaju hranjive tvari u prirodu. Osim toga, tvore simbioze s biljkama (mikoriza), u kojima zauzvrat za šećere biljkama daju vodu i minerale. Bez te suradnje, šumski ekosustavi ne bi mogli opstati. Gljive također stvaraju lišajeve u zajednici s algama i cijanobakterijama – to su pionirski organizmi koji koloniziraju ekstremne uvjete, primjerice stijene ili kore stabala.

Posebno su zanimljive i po svojoj evolucijskoj “nepripadnosti” – nisu biljke jer ne sadrže klorofil, nisu životinje jer ne probavljaju hranu unutar tijela, ali imaju stanične stijenke i razvijen sustav razmnožavanja. Mnoge vrste još čekaju da budu otkrivene – znanstvenici procjenjuju da ih postoji između 2 i 13 milijuna, a poznajemo tek djelić.

Gljive su ključne za život – bez njih bi se mrtva tvar gomilala, a biljke bi ostale bez potrebnih hranjiva. One reguliraju ekosustave, hrane životinje, pomažu biljkama, ali i čovjeku – koriste se u medicini (npr. penicilin), prehrambenoj industriji (kvasci), pa čak i u biotehnologiji (biorazgradnja, ekološki materijali).

Gdje rastu gljive?

Gljive nastanjuju gotovo sve ekosustave na Zemlji – od prašuma do pustinja, od slatkih voda do mora. U Europi ih nalazimo u velikim brojevima u šumama, livadama i močvarnim staništima. Njihova prisutnost pokazatelj je zdrave i netaknute prirode. Hrvatska, iako geografski mala, izrazito je raznolika po prirodnim staništima, što omogućuje rast velikog broja gljiva.

Međutim, istraženost gljiva u Hrvatskoj još je vrlo niska. Neki razlozi za to su sezonska pojava plodišta, klimatske neprilike koje utječu na njihovo razvijanje, kao i potreba za terenskim i laboratorijskim radom kako bi se pojedine vrste pravilno odredile. Posebno je problematično istraživanje tzv. kriptičkih vrsta, koje se razlikuju isključivo na genetskoj razini.

Gljive Nacionalnog parka Brijuni

Nacionalni park Brijuni izdvaja se kao jedno od važnijih područja za istraživanje gljiva u Hrvatskoj. Premda se gljive na ovom otočju nisu znanstveno istraživale sve do 2014. godine, danas znamo da su Brijuni pravo žarište gljivarske bioraznolikosti.

Istraživači s Instituta Ruđer Bošković od tada su proveli više terenskih istraživanja, a najnovija – u 2023. godini – donijela su zanimljive rezultate. Na 29 lokaliteta otkriveno je 102 vrste gljiva, od kojih čak 12 vrsta do sada nije bilo poznato u Hrvatskoj, a 59 vrsta prvi put je zabilježeno na području NP Brijuni.

Posebno značajan nalaz je brijunska cjepača (lat. Inocybe brijunica) – potpuno nova vrsta za znanost, opisana upravo s Brijuna. Njeno otkriće potvrđeno je pomoću molekularnih metoda (DNA barkodiranja), a ime je dobila u čast otočju gdje je pronađena.

Raznolikost staništa na Brijunima – od očuvanih travnjaka, preko šuma hrasta crnike, do degradirane makije s bušinima – omogućuje rast brojnih specijaliziranih gljiva. Primjerice, vrste koje žive isključivo u zajednici s bušinima su rijetkost u Europi, a jedna od njih – Hebeloma erumpens – prvi put je pronađena u Hrvatskoj upravo na Brijunima.

Prijetnje i izazovi

Nažalost, klimatske promjene sve jače utječu na gljive. Promjene u temperaturi, sve češće suše, izostanak sezonskih oborina i “neprirodna” razdoblja kiše sve više remete ciklus razvoja plodišta. Događa se da neke vrste uopće ne stvaraju plodišta više godina zaredom. Osim toga, nestanak staništa (npr. zarastanje travnjaka, uklanjanje mrtvog drveća iz šuma) smanjuje broj stanišnih tipova u kojima gljive mogu opstati.

Na Brijunima su zabilježene strogo zaštićene vrste, poput kuštrave muhare (Amanita vittadinii) i stepske uklenjače (Clitocybe collina), koje su u cijeloj Europi vrlo rijetke. Njihova prisutnost govori o očuvanoj prirodi, ali i o potrebi za pažljivim upravljanjem prostorom – primjerice, ne smije se dodatno gnojiti travnjake, jer to dovodi do nestanka najvrijednijih gljivarskih vrsta.

Gljive su čudesan svijet koji tek počinjemo razumijevati. Njihova raznolikost, važnost i osjetljivost na promjene čine ih idealnim pokazateljima stanja prirode. Istraživanja poput onog na Nacionalnom parku Brijuni pokazuju koliko je još nepoznatog među nama, i koliko je važno da štitimo sve dijelove prirode – pa i one koje ne vidimo svaki dan.

Na Svjetski dan gljiva, prisjetimo se da čak i ono što je skriveno ispod površine ima ključnu ulogu u životu na Zemlji.

Napomena: Sakupljanje gljiva u Nacionalnom parku Brijuni strogo je zabranjeno – one su dio zaštićene prirodne baštine.

Literatura: