Aktivnosti parka

Nedavni susret s rovkom, malenim ali izuzetno zanimljivim sisavcem, podsjetio nas je na važnost koju i neprimjetne životinje imaju u prirodi. Iako teška tek nekoliko grama, ova vrsta ima važnu ulogu u održavanju ravnoteže u prirodi.

Rovke (Soricidae) pripadaju porodici malenih sisavaca iz reda kukcojeda (Insectivora). Neumorni su grabežljivci koji su neprestano u potrazi za hranom. Dnevno moraju pojesti čak 80–90% svoje tjelesne težine (primjerice, šumska rovka Sorex araneus), a neke vrste i više. Raširene su gotovo širom svijeta, izuzev Australije, Novog Zelanda i Nove Gvineje, a u Južnoj Americi su prisutne tek kratko vrijeme. U Hrvatskoj su najpoznatije šumska rovka (Sorex araneus) i poljska rovka (Crocidura suaveolens), dok ukupno obitavaju četiri roda: Crocidura, Neomys, Sorex i Suncus.

Rovke ne kopaju svoje tunele već povremeno koriste tunele koje su krtice i voluharice iskopale za svoje potrebe. Imaju izrazito brz metabolizam, što ih prisiljava da jedu gotovo neprekidno. Aktivne su i danju i noću, ovisno o vrsti, a nekoliko vrsta prilagođeno je i životu u vodi. Odlični su plivači te love vodene beskralješnjake ili male ribe. Ne spavaju zimski san, ali kad hrane ponestane, mogu pasti u kratkotrajnu utrnulost (uspori se disanje i snizi se tjelesna temperatura).

Većina rovki vrlo je malena, najmanje teže svega 2–3 grama u odrasloj dobi. Njihov šiljasti oblik njuške pomaže im pri kopanju i traženju hrane poput ličinki. Na njihovom jelovniku najčešće se nalaze kukci, kolutićavci, puževi, paučnjaci, sjemenke i razni korijeni. Sav plijen love na tlu ili ispod tla. Neke vrste, poput kratkorepih rovki iz Kanade i SAD-a te obične rovke iz Rusije, pripadaju rijetkim otrovnim sisavcima. Njihov otrov može djelovati i na ljude, uzrokujući oteknuće na mjestu ugriza. Ova osobina im omogućuje da savladaju i veći plijen, uključujući manje kralješnjake.

Tijelo rovke prekriveno je baršunastom smeđosivom dlakom, a izdužena i vrlo osjetljiva njuška pomaže u istraživanju tla i potrazi za plijenom. Sluh i njuh su joj izvanredno razvijeni, a za neke vrste smatra se da koriste i eholokaciju. Eholokacija je način snalaženja u prostoru pomoću zvučnih valova. Životinja ispušta zvučne signale koji se odbijaju od prepreka ili plijena, a zatim sluša odjeke tih zvukova i tako stvara „sliku“ okoline. Na taj način može prepoznati udaljenost, veličinu i oblik predmeta čak i u potpunom mraku.

Eholokaciju ne koriste samo rovke — poznata je i kod šišmiša i dupina. Šišmiši se njome služe za lov kukaca noću, a dupini za orijentaciju i komunikaciju pod vodom. To pokazuje kako se ista sposobnost može razviti kod različitih životinja koje žive u posve drukčijim uvjetima.

Njihova staništa su vrlo raznolika, pa tako žive na području ravnica i planinskim područjima, najčešće u gustim šumama i grmlju, na livadama, u vrtovima i u blizini kuća. Svoja gnijezda oblažu suhim lišćem i travom, a svaka rovka ima svoje malo lovište koje može dosezati i do deset četvornih metara. Kada su uplašene, oglašavaju se tihim piskom i ispuštaju oštar miris po mošusu koji tjera neprijatelje, zbog čega nisu najdraži plijen ostalim kralješnjacima.

Rovke se razmnožavaju jednom ili dvaput godišnje, a ženka na svijet donosi četiri do četrnaest slijepih i bezdlakih mladunaca. Njihov život je kratak, u prosjeku oko godinu i pol, ali je izuzetno intenzivan. Pravi maraton preživljavanja u tako malom tijelu.

Zanimljivo je da patuljasta bjelozuba rovka (Suncus etruscus), duga svega 30 do 50 milimetara, s repom do 30 milimetara, spada među najmanje kopnene sisavce na svijetu. Rasprostranjena je u južnoj Europi, uključujući Hrvatsku, kao i uz Sredozemno more, Arapski poluotok i dijelove Azije.

Na području kao što je Nacionalni park Brijuni, rovke imaju važnu ulogu u održavanju ekološke ravnoteže na način da reguliraju brojnost kopnenih beskralješnjaka, poput kukaca, gujavica i puževa, koji su brojni u vlažnim i šumskim mikrostaništima otoka. Time pridonose očuvanju prirodne ravnoteže tla i biljnog pokrova, sprječavajući prekomjerno razmnožavanje štetnih vrsta. Također, dio su hranidbenog lanca gdje služe kao hrana za sove, zmije i druge manje grabežljivce. Rovke su također indikator osjetljivosti na promjene okoliša te je njihova prisutnost na određenom području pokazatelj očuvanosti ekosustava i stabilnih mikrostaništa.

Otkriće rovke na našem području podsjeća nas koliko je naše prirodno okruženje bogato i raznoliko te koliko je važno čuvati staništa i male, često neprimjetne stanovnike koji imaju veliku ulogu u očuvanju prirodne ravnoteže.

Autor fotografije: Toni Koren

Autori teksta: Rajna Jovanovski i Paula Markoč