Aktivnosti parka

Paličnjaci su kukci koji tijekom zime u pravilu miruju ili prezimljuju u obliku jaja, međutim na Brijunima je 18. prosinca zabilježen aktivan primjerak. Ovakav nalaz neuobičajen je za to doba godine, no blage mediteranske zime, koje su sve češće posljedica klimatskih promjena, stvaraju uvjete u kojima se i inače zimski neaktivne vrste mogu zadržati u pokretu. Opažanje paličnjaka usred zime tako postaje zanimljiv pokazatelj promjena koje se tiho, ali uporno odvijaju u prirodi.

Paličnjaci spadaju u red Cheleutoptera - nakaznici i u porodicu Phasmatidae - štapićnjaci. To su srednje veliki do veliki kukci koji obično imaju dugačko štapićasto ili listasto tijelo. Neki su dugački i više od 30 cm, pa pripadaju najvećim kukcima. Prednja krila su im čvršća i tvrda, obično skraćena, a stražnja imaju analnu lepezu.

Paličnjaci (red Phasmatodea) su skupina kukaca poznata po izvanrednoj sposobnosti da se stapaju s okolišem, što im daje gotovo čudesnu moć skrivanja. Njihova najpoznatija osobina je fitomimeza, odnosno sposobnost da izgledom i ponašanjem oponašaju dijelove biljaka, poput grana, listova ili kore drveća. Ova vrsta kamuflaže često je povezana s pojmom mimikrije, kojom se organizmi prilagođavaju da izgledaju kao nešto drugo radi zaštite od predatora. Kod paličnjaka fitomimeza i mimikrija rade zajedno – njihovo tijelo može biti izduženo poput štapića ili široko poput lista, a boje i teksture često oponašaju prirodni okoliš, čineći ih gotovo nevidljivima u krošnjama drveća ili na granama.

Građa paličnjaka također je prilagođena njihovom životu među biljkama. Tijelo im je izduženo, često vitko, a noge dugačke i tanke, što im omogućuje kretanje kroz granje bez ometanja kamuflaže. Antene su često duže od tijela i služe za osjetila dodira i kemijskih signala, dok su krila, kad su prisutna, često smanjena. Tijelo paličnjaka može imati izrasline i grebenaste strukture koje dodatno imitiraju grane ili listove. Ovisno o vrsti, mogu biti štapićasti ili listoliki, čime dodatno variraju u obliku i boji.

Paličnjaci imaju zanimljive biološke posebnosti. Jedna od njih je partenogeneza, oblik razmnožavanja u kojem ženke polažu plodna jaja bez sudjelovanja mužjaka. Ovaj proces omogućuje brzo povećanje broja jedinki, osobito u područjima gdje su mužjaci rijetki. Primjer je vijetnamski paličnjak (Medauroidea extradentata), kod kojeg se populacije često sastoje gotovo isključivo od ženki koje polažu jaja i daju potomstvo identično majci. Osim partenogeneze, paličnjaci imaju i druge obrambene mehanizme: mogu odvojiti nogu kako bi pobjegli predatoru (autotomija) ili se pretvarati da su mrtvi (tanatoza) kako bi zbunili napadače.

Fiziološki, paličnjaci su hemimetaboli kukci, što znači da ne prolaze kroz potpunu metamorfozu s kukuljicom. Njihov razvoj uključuje višestruko presvlačenje dok ne dosegnu odraslu dob, a cijeli životni ciklus može trajati od nekoliko mjeseci do nekoliko godina. Mladi i odrasli paličnjaci imaju sličnu biljojednu prehranu temeljenu na lišću, ali mladi su često selektivniji i preferiraju nježnije listove.

Paličnjaci predstavljaju skupinu kukaca s više od 3000 opisanih vrsta diljem svijeta. Što se tiče rasprostranjenosti, paličnjaci su uglavnom tropski i suptropski kukci, no nekoliko vrsta živi u umjerenim područjima, uključujući Europu. U mediteranskom dijelu kontinenta susrećemo vrste poput Clonopsis gallica i Bacillus rossius. U Hrvatskoj se javljaju u priobalju, od Istre i Kvarnera do Dalmacije, uključujući otoke i Zagoru, gdje su prisutni Bacillus rossius i Bacillus atticus. Njihova prisutnost ograničena je na mediteranske regije zbog zahtjeva za toplijom klimom i specifičnom vegetacijom.

Što se tiče ugroženosti, paličnjaci trenutačno nisu ozbiljno ugroženi prema IUCN kriterijima. Međutim, gubitak staništa zbog urbanizacije ili promjena u poljoprivredi može lokalno smanjiti populacije. Također, neke egzotične vrste koje se unose u nove ekosustave mogu postati štetnici, ali one ne ugrožavaju domaće populacije u Hrvatskoj.

Ekološka uloga paličnjaka očituje se kroz regulaciju vegetacije, a isto tako kvalitetan su izvor hrane u hranidbenom lancu, sudjeluju u prijenosu hranjivih tvari u prirodi te su važni indikatori zdravlja i bioraznolikosti ekosustava u kojem se nalaze.

Ukratko, paličnjaci su fascinantni kukci čija izvanredna sposobnost mimikrije i reproduktivne posebnosti, poput partenogeneze, čine ih jedinstvenima u životinjskom svijetu. Njihova rasprostranjenost u Europi i Hrvatskoj, iako ograničena, pokazuje koliko su prilagodljivi različitim uvjetima, a njihov životni stil i kamuflaža i danas ostaju predmet znanstvenog interesa i divljenja.