Aktivnosti parka

Oprašivanje se u prirodi odvija na više načina: pomoću kukaca, vjetrom, vodenim putem, ali i pomoću čovjeka. U oprašivanju cvjetova sudjeluje veliki broj kukaca, ali najpoznatije su zasigurno pčele - ekonomski zbog proizvodnje meda, biološki s obzirom na to da se veliki broj biljaka oprašuje životinjama. Malo ljudi zna da opstanak nekih vrsta zapravo ovisi o pčelinjem oprašivanju. Razlikujemo pčele medarice koje žive u kolonijama i solitarne pčele. Solitarne pčele su sve pčele koje ne žive u zajednicama, kod njih se svaka ženka sama pobrine za svoje potomstvo te one ne stvaraju zalihe meda. One su vrlo raznolike: najmanje mogu biti veličine 2 mm, a najveće i do 25 mm, najveća solitarna pčela naših krajeva je crna pčela drvarica (Xylocopa violacea).

Solitarne pčele gnijezde se u malim rupama, odnosno cjevastim šupljinama – na stablima, u tlu (u zemlji), u različitom drvenom materijalu i slično. U gnijezdo ženke odlažu jajašca i opskrbe ih hranom (peludi) a potom ih zatvore s blatom, kamenčićima i lišćem. Iz jajašca se izlegnu ličinke, koje se hrane s pripremljenom peludi, zatim se zakukulje i sljedećeg proljeća izađu kao odrasle pčele.

Solitarne pčele postaju aktivne ranije nego medonosne pčele, s obzirom na to da imaju ograničene zalihe hrane. One ne stvaraju zalihe meda pa tako već po prvim toplim danima izlaze na pašu. Zbog toga su od velike važnosti za sve one biljke koje rano cvatu poput npr. badema. Da nema solitarnih pčela oprašivanje takvih voćki bilo bi upitno. Solitarne pčele nisu izbirljive i vrlo su učinkovite pa su tako jedan od najvažnijih oprašivača u okolišu - jedna solitarna pčela obavi isti posao oprašivanja kao oko 100 medonosnih pčela zajedno, a vjerojatnost da će oprašivanje biti uspješno je oko 98% dok je kod medonosne pčele ta vjerojatnost puno manja, oko 15%. Aktivne su pri temperaturama od samo 6°C, a ne smeta im niti lagana kiša dok medonosne pčele iz svoje košnice ne izlaze ako temperatura zraka nije barem 12°C.

Zbog promjena u okolišu koje uzrokuju intenzivna poljoprivreda (pesticidi), urbanizacija i napuštanje tradicionalne gradnje (npr. Nema više koliba u vrtu s drvenim krovom koje su mjesto gdje bi solitarne pčele sigurno naišle na mjesto za gniježđenje) i klimatske promjene vrlo su ugrožene. Prema istraživanjima trenutačno znamo da broj solitarnih pčela brzo opada, dok su prema zapisima s terena neke vrste bumbara već i izumrle.

Kako privući solitarne pčele u svoj vrt ili voćnjak? Izgradi hotel za kukce!

• Pomno izaberi materijal za izradu hotela - materijal za njihove „sobe“ može biti izbušeno drvo, cigla, štapići od bambusa ili trske i slično.
• Izaberi pravilne dimenzije njihovih „soba“ – cjelokupni hotel može biti bilo kakvog oblika, dizajna ili veličine. Ono što je jedino važno je da su cjevčice u koje želimo da se pčele nastane duljine 10 – 12 cm, a promjera 4 – 10 mm.
• Zaštititi ga od kiše i zatvoriti sa stražnje strane - ako hotel nije smješten ispod nekog krova (na balkonu, prozoru i slično), trebao bi imati krović da se kiša slijeva s njega.
• Pomno odaberi vrijeme i mjesto postavljanja - hotel je prvi put najbolje postaviti u proljeće, kad je najviše vrsta oprašivača aktivno. Važno ga je potom ostaviti na istom mjestu tijekom cijele godine. Mjesto na koje se postavi mora biti osunčano, zaštićeno od kiše i idealno mora biti postavljeno na visini do 2 metra iznad tla (može i više ako ga želite staviti na balkon u zgradi, no vjerojatno će mu tada „posjećenost“ biti nešto manja)
• Osiguraj posjećenost hotela - privucite oprašivače njima omiljenim biljem – u svoj vrt ili u tegle na balkonu zasadite lavandu, kadulju, ružmarin, djetelinu, metvicu…

Nema straha od solitarnih pčela - jeste li znali da solitarne pčele ne bodu? One nisu teritorijalne i ne napadaju ako ste u njihovoj blizini!

Tekst: Andrea Blašković

Fotografije: Andrea Blašković, Alena Sprčić