Aktivnosti parka

Još je davne 1925. godine austrijski industrijalac Bachofen-Echt otkrio prve tragove kretanja dinosaura na području današnjeg Nacionalnog parka Brijuni, na otoku Veli Brijun. Daljnjim istraživanjima u 20. stoljeću otkrivena su nova nalazišta na Velikom Brijunu na tri lokacije: rt Pogledalo/Barban gdje se danas nalazi Dino park dostupan za posjećivanje, rt Kamik/Plješivac i rt Trstike/Debela glava koji se nalaze na poluotoku Penedi i nisu dostupni za posjetitelje. Zbog relativno velikog broja nalaza smatralo se kako na ostalim otocima Brijunskog arhipelaga također postoje velike šanse za pronalaskom tragova, stoga su u novije vrijeme pokrenuta istraživanja koja su potvrdila postojanje otisaka više vrsta dinosaura.

U listopadu ove godine u suradnji s izv.prof.dr.sc. Aleksandrom Mezgom i prof.dr.sc. Alanom Morom s geološkog odsjeka Prirodoslovno-matematičkog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu nastavljena su detaljnija istraživanja lokacija s otiscima dinosaura, s naglaskom na nalazišta na otocima Vrsar, Vanga i Galija. Odrađena su uzorkovanja stijena radi izrade detaljnog sedimentološkog stupa za svako nalazište, određivanja paleookoliša u kojima su stijene istaložene i mikropaleontološke obrade u svrhu određivanja njihove starosti, kao i mjerenja samih stopa, utvrđivanja staza kretanja dinosaura te fotodokumentiranje pojedinih otisaka.

Na jugozapadnom djelu otoka Vrsara zabilježeni su otisci manjih teropodnih, mesojednih dinosaura (Slika 1.) sličnih onima koji se nalaze na rtu Ploče i rtu Kamik na Velikom Brijunu. Ondje su oni pripisani podgrupi teropodna zvanoj coelurosauria u koju se, između ostalih, ubrajaju i raptori, tiranosauri, ali i današnje ptice. Većina otisaka nalazi se na sloju koji je pod neprestanim utjecajem valova, plime i oseke (Slika 2.), stoga se polagano erodiraju kroz vrijeme i njihovo očuvanje i vidljivost je sve slabija. Morfologija stopa nije toliko izražena kao na nekim drugim nalazištima, međutim jasno je vidljivi karakteristični troprsti, teropodni otisak. Vrlo lako mogu se uočiti i izdvojiti nekoliko staza kretanja u različitim smjerovima sugerirajući na aktivnost mesojednih dinosaura na tom području.

Osim na Vrsaru, manji teropodni otisci zabilježeni su i na drugim lokacijama na Vangi i na Galiji. Posebno su zanimljivi nalazi na otoku Vangi gdje se troprsti otisci mesojednih dinosaura nalaze na dvije lokacije: blizu pristaništa na sjeveroistočnoj strani otoka i na njegovoj jugoistočnoj strani. Kod pristaništa zabilježeno je nekoliko troprstih tragova od kojih je najbolje očuvani prikazan na Slici 3. te je i ovaj sloj pod erozivnim utjecajem mora. Pojedini tragovi su veći od onih na Vrsaru s izraženijom morfologijom stopala i kandži. Na jugoistočnom djelu Vange zabilježeni su manji troprsti otisci u dva horizonta, odnosno sloja. Donji sloj sadrži nekoliko slabo očuvanih i teško vidljivih otisaka (Slika 4.), međutim osim teropodnih u istom sloju dolaze i veliki, jasno vidljivi otisci prednjih i stražnjih stopa biljojednih, sauropodnih dinosaura karakteristično velikih dimenzija prikazanih na Slici 5. Također, jasno se može izdvojiti staza kretanja sauropoda, ili čak nekoliko njih. Veći, kružni otisci pripadaju stražnjim, dok manji, polukružni otisci pripadaju prednjim udovima sauropoda. Zajednički nalazi otisaka biljojednih i mesojednih dinosaura u Hrvatskoj nisu česti te su zabilježeni još samo na dvije lokacije na Istarskom poluotoku: kamp Solaris kod Umaga s nešto starijim, donjokrednim tragovima i otočić Fenoliga na samom jugu Istre s tragovima datiranim nešto kasnije u kasnu kredu. U oba slučaja prisutni su sauropodni i manji teropodni otisci kao i na Vangi. Drugi, gornji sloj sadrži zasad samo jedan zabilježeni teropodni trag vidljiv na Slici 6. koji je slabo izražen i nije ga lako uočiti i zabilježiti.

Konačno, na otoku Galija pronađeni su sveprisutni otisci manjih teropodnih dinosaura kao i prednji i stražnji otisci biljojednih ornitopoda. Ornitopodni otisci su na prostoru Hrvatske do sad zabilježeni jedino na Velikom Brijunu na rtu Kamik/Plješivac te su zbog svoje rijetkosti vrlo vrijedni. Olakotna okolnost nalazišta na Galiji jest ta što je ono jedno od malobrojnih gdje tragovi nisu pod erozivnim utjecajem mora što samim tim povećava stupanj njihove očuvanosti.

Daljnja istraživanja nastavit će se početkom iduće godine budući da se zbog vremenskih uvjeta i visoke razine mora pojedini lokaliteti nisu mogli obraditi u mjeri u kojoj se to željelo. Također, postoje određene lokacije s potencijalnim novim tragovima koji bi se trebali detaljnije proučiti i obići, stoga se nadamo da će nam rezultati ovog i svih budućih istraživanja dati jasniji uvid u život krednih dinosaura ne samo na prostoru Brijunskog arhipelaga već i na širem području.

Autor teksta i fotografija: Damir Pocrnić