Aktivnosti parka

Ljepota brijunskog krajobraza malo koga ostavlja ravnodušnim. Mozaik zelenih površina uokviruju bijele stjenovite obale i modro more. Šume i makija okružuju stoljetne travnjake na kojima se ističe tek poneka veličanstvena crnika 'podšišane' krošnje.

Divljač koja je oblikovala tu krošnju, redovito održava i travnjake pokošenima. Točnije, popasenima. Na brijunskom otočju raste više od 400 biljnih vrsta, pa divljač ima prilično velik izbor na jelovniku. Ipak, mnoge od tih biljaka zaobilaze. Najčešće su to biljke izrazito aromatičnog okusa i mirisa, što je tipično za mnoge mediteranske vrste.

Jedna od takvih biljaka je i ljepljivi bušin (Cistus monspeliensis). Vazdazeleni grm čije je mirisno lišće ljepljivo na dodir, a sredinom proljeća procvjeta prekrasnim velikim bijelim cvjetovima. Cvjetovi su mnogobrojni i traju kratko - tek dan ili dva. Međutim, kontinuirano se stvaraju novi, tako da je grm u cvatu sve do ljeta. Ono što ćete zasigurno primijetiti oko procvalog bušina su mnogobrojni kukci – leptiri, kornjaši, mravi, pčele, mušice, svakakvih boja i veličina, a često se na njima, čekajući plijen, u zasjedi šćućure i pauci. Baš poput drugih aromatičnih i medonosnih biljaka koje često uz njega rastu, bušin je iznimno važan za očuvanje raznolikosti oprašivača.

Na Brijunima ljepljivi bušin najčešće raste uz ceste i uz rubove šuma gdje razvija gusto i visoko grmlje. To je vrlo korisno za male šumske životinje koje zbog takvog postepenog prijelaza između dva staništa pri izlasku iz šume nisu naglo izložene opasnosti, npr. napadu škanjca ili neke druge ptice grabljivice. Plaha divljač također koristi gusto grmlje za provjeru je li zrak čist prije nego se izloži otvorenom travnjaku.

Bušici – područja na kojima prevladavaju bušini (rod Cistus) su osim za oprašivače i šumske životinje, posebno važna staništa za raznolikost gljiva. Do sad je utvrđeno da više od 230 vrsta gljiva živi u simbiozi s različitim vrstama bušina, a više od 30 gljivljih vrsta bez bušina nema uvjete za život. Dosadašnjim istraživanjima gljiva na Brijunima zabilježene su tri takve vrste: Hebeloma erumpens (prvi put zabilježena u Hrvatskoj), Lactarius tesquorum i Leccinum corsicum. U suživotu s gljivama koje rastu uz njihov korijen, bušini su dobro opskrbljeni mineralnim tvarima i vodom. Zauzvrat gljivi nude produkte fotosinteze, odnosno hranu.

Kao i mnoge druge vrste u prirodi, ljepljivi bušin je pravi timski igrač. Dokaz kako davati ne znači izgubiti.

Tekst: Alena Sprčić, NP Brijuni

Fotografije: Andrea Blašković i Alena Sprčić, NP Brijuni