Aktivnosti parka

19.4.2022.

Golf na Brijunima

Karl Kupelwieser (1872. - 1930.), stariji sin tvorca Brijuna Paula Kupelwiesera, nakon očeve smrti 1919. naslijedio je poslove upravljanja otokom. U želji da ponovo pokrene turizam koji je zamro tijekom ratnih godina, u cijelosti je promijenio smjer razvoja otoka. Povoljan zemljopisni položaj, slikovito okruženje i blaga klima pružali su izvanredne uvjete za cjelogodišnje bavljenje brojnim sportovima pa je investicije usmjerio u razvoj sportskih aktivnosti zanimljivih u zemljama koje nisu bile toliko pogođene ratom. Započeo je s uređenjem golf-igrališta koje se po prvi put spominje u dnevnom tisku u prosincu 1920.

U ovome naumu Kupelwiesera su podržali stručnjaci poput Ernsta Guldena iz Leipziga, Desidera Laubera iz Budimpešte te predsjednika Bečkoga golf-kluba Richarda von Sterna, prema čijem je planu igralište podignuto. Od samog početka planirano je da to bude jedno od najboljih ili barem najljepših golf-igrališta u Europi, na kojem će biti moguće igrati tijekom cijele godine.

U lipnju 1921. započeli su radovi koji su bili vrlo zahtjevni. S terena je valjalo ukloniti stijene i zamijeniti ih travnatim poljima, pa je miniranje provela talijanska vojska. Prvotna namjera postavljanja travnatih greenova, morala je biti odbačena zbog nemogućnosti održavanja trave ljeti, pa su umjesto travnatih odabrani pješčani. Već početkom studenog turisti su se mogli okušati u novoj igri! Pa ipak, kako se čini, izgradnja je trajala tijekom cijele 1922., a prvi međunarodni golf-turnir održan je u ožujku 1923.

U Europi je u to vrijeme postojalo više golf-igrališta s 9 rupa, no brijunsko je od samog početka planirano s 18 koje su bile tako raspoređene da je igra zahtijevala dugu šetnju, od početnih cca 4 km pa sve do gotovo 6 km. No to nije smetalo pojedincima da odigraju dvije pa i tri runde dnevno.

Iako nije zadovoljavalo najsofisticiranije standarde, brijunsko igralište imalo je prednost izuzetno atraktivnog krajolika koji je ublažavao probleme na terenu. Previše drveća u fairwayu Kupelwieser je pokušao opravdati kao izazov, jer 'što je golf teži, to je bolji', no nisu svi bili tog mišljenja. 'Divovska stabla', preostala nakon sječe šume uklonjene za potrebe izgradnje golf-igrališta predstavljala su igračima veliki problem. Stoga su uslijedile brojne preinake. Igralište se iz godine u godinu mijenjalo, poboljšavalo, produžavalo, pa je od igrališta s 4114 m koje je 1926. trebalo savladati sa 69 udaraca, 1934. naraslo na 5724 m koje je valjalo savladati sa 74 udarca. Za te, najveće promjene provedene 1932./3., zaslužni su engleski i američki golf arhitekti Tom Simpson (1877. – 1964.) i Georg C. Thomas (1873. – 1932.). Posljednja predratna natjecanja na otoku odigrana su ljeti 1939.

Brijunski golf-klub osnovan je 1921. Predsjednik kluba bio je Karl Kupelwieser, a tajnik Giuseppe Cerame (ujedno urednik otočkih novina Brioni koje su popularizirale golf i sva ostala zbivanja na otoku).

Svaki klub ima profesionalne golf-igrače zadužene za igranje i poduku novih, ali i iskusnijih igrača. Brijunski golf obilježila su dva profesionalna igrača koji su bili uz Kupelwiesera od samih početaka, osnutka golf-kluba i izrade prvoga plana igrališta 1921., pa sve do kasnih tridesetih. Bili su to Jake Olgiati, vrhunski švicarski golfer koji je bio prvi profesionalni učitelj Golf kluba Brioni te Desider Lauber (1879. – 1966.) svestrani mađarski sportaš i arhitekt. Dvojica golfera spominju se i u tiskovinama onog doba. Tako se Lauber 1926. navodi kao 'duhovni tvorac' brijunskoga golf-igrališta, a otočka revija hvali uzoran stil poučavanja i neumorno strpljenje Jakea Olgiatija zahvaljujući kojem brojni učenici duguju lijepe nagrade osvojene tijekom godina na brojnim turnirima. O njegovom prisustvu na otoku ukazuje i putter palica s metalnim tijelom i glavom koja se čuva u brijunskoj Zbirci sporta. Izrađena je u radionici Robert Forgan & Son u St. Andrewsu u Škotskoj, a na clubu je ugravirano: 'JAKE OLGIAT' / BRIONI ISLANDS.

Tekst: Mira Pavletić, NP Brijuni

Fotografije: Zbirka tiskane građe, Zbirka nacrta i karata, Fototeka, NP Brijuni

                   Zbirka Meister, Hamburg                          

                    PPMI, Pula