Parkovi Hrvatske O nama Nabava i natječaji Press Novosti Kontakti Sponzori i partneri Aktivnosti parka iTransparentnost

Brijuni pod morem

Podmorje

Kada se pomisli na Nacionalni park Brijuni, prvo naviru slike neponovljivih vizura njegovih otoka. Prirodne sile naglašeno su odredile izgled obale te sastav i dubinu podmorja. Iz apstraktno oblikovanog arhipelaga iz ptičje perspektive možemo iščitati oblike kao što je ribica otoka Gaza, ali i predočiti si ne tako davnu geološku prošlost kada su ovi vapnenački otoci bili brda, a sadašnji kanali njihove udoline, polja i zaravni.

Mjerama zaštite do žarišta bioraznolikosti

Brijunski arhipelag

Podmorje čini 80 % zaštićenog područja

Nedovoljno poznate vrijednosti Brijuna sakrivene ispod morske površine, koja čini gotovo 80 % zaštićenog područja. Značajno za sjeverni Jadran, podmorje je vrlo plitko i dostiže najveću dubinu od 50 metara, ali velika dubina nije presudna za biološko bogatstvo, baš suprotno. Kao i obližnja zapadna obala Istre, podmorje Brijuna obiluje vrlo različitim staništima i njima prilagođenim vrstama. Ovaj najsjeverniji i najhladniji dio Sredozemnog mora određen je i golemim riječnim unosima hranjivih soli, što omogućuju veliku brojnost morskih organizama. Iako je sam broj vrsta manji u odnosu na južnije dijelove Jadrana, dugogodišnja provedba ciljanih mjera zaštite stvorila je od brijunskog podmorja jedno od žarišta bioraznolikosti čiji se pozitivni utjecaji odražavaju i na okolno nezaštićeno morsko područje.

Ekološka mreža Natura 2000

Zahvaljujući četirima iznimno vrijednim stanišnim tipovima, podmorje Brijuna uvršteno je u mrežu Natura 2000, najveću ekološku mrežu zaštićenih područja na svijetu. Dio su i većeg teritorija akvatorija zapadne Istre kao međunarodno važno područje za očuvanje šest vrsta morskih ptica.

Raznovrsnost podvodnih krajolika

Nismo sigurni može li se doista u potpunosti spoznati podmorje ovog arhipelaga, jer koliko se god istraživalo, stalno se preobražava i traži neke nove pristupe. Jasno je da maštu najviše raspiruju velika jata orada, pica i šaraga te impozantni zubatci, ali pažljivom promatraču more otkriva neobične vrste, od same obale gdje valovi neumorno valjaju i mrve kamen pa sve do naizgled pustih pješčanih i muljevitih ravnica. Prostorna zastupljenost, sastav i izgled morskih zajednica nije slučajan te u sljedećim odlomcima otkrivamo najdostupnije morske krajolike.

Foto (redom): Renco Kosinožić, Gordana Dragojević, Melita Bubek

ŽIVOT OVISAN O PRSKANJU VALOVA I MORSKIM MIJENAMA

Morska obala

Morska obala na granici je između prividno dva zasebna svijeta, onoga kopnenog te morskog. No malobrojni organizmi na vapnenačkim stijenama vrlo su dobar pokazatelj kako ondje u većoj ili manjoj mjeri, ovisno o položaju, na njih djeluju ekstremne, preklapajuće sile mora, sunca i soli.

Preživljavanje u ekstremnim životnim uvjetima

Dalje od mora, dokud valovi dotiču stijene u koje su u davnoj geološkoj prošlosti dinosauri utisnuli stope u mulju, sada čvrstoj stijeni tamnu boju određuju presvlake cijanobakterija. Ovdje je isušivanje jako izraženo, kao i velike dnevne oscilacije temperature i saliniteta. Veznu kariku između života u moru i na kopnu ovdje predstavljaju mali obalni pužić Littorina neritoides, koji brsti cijanobakterije, rak jednakonožac Ligia italica, koji trčkara po stijenama hraneći se organskim ostacima, te rak vitičar vrste Chthamalus stellatus, koji se u velikom broju nakuplja u raspuklinama i udubljenjima po kojima voda teče natrag u more. Ljušturice ovih rakova čvrsto su prirasle uz podlogu, zbog čega ove neobične životinje provode cijeli odrasli stadij na istom mjestu, pridonoseći izgradnji stijena. Iznimno zanimljivo stanište pružaju male lokvice u škrapama. Salinitet vode, primjerice, može se mijenjati od gotovo slatke vode kišnice do saliniteta pri kojem dolazi do kristalizacije soli.

Zona plime i oseke

Bliže moru, u zoni plime i oseke, životni uvjeti donekle su povoljniji. Razlike u visini mora među najvećima su u Jadranu te dostižu i jedan metar.

Rakovi vitičari stvaraju gusta naselja, a njihovim se nogicama hrani i jedna „amfibijska” riba, sligurica penjačica (Coryphoblennius galerita). Uz njih, brojniji su i priljepci (Patella spp.), koji pak izvan mora preživljavaju zatvaranjem u svoje zbijene kućice kako bi očuvali vlagu. Hranjenje im je posebno zanimljivo – s pomoću poput turpije nazubljena jezika stružu cijanobakterije i erodiraju („troše”) stijenu. Još niže na stijenama, u borbi za prostor, pobjedu su podijelili puževi ogrci (Phorcus turbinatus), crvene moruzgve (Actinia equina), hiton babuška (Chiton magnificus) te osebujni rak šuša (Pachygrapsus marmoratus), koji često slobodno šeće uokolo po stijenama.

Foto (redom): Goran Šafarek, Dalibor Andres, Josipa Cvelić, Josipa Cvelić, Martina Hervat (2)

NAJLJEPŠI PRIZORI U BRIJUNSKOM PODMORJU

Osunčani plićak

Najljepše prizore u brijunskom podmorju pronaći ćemo na osunčanom kamenitom dnu.

Stalniji ekološki uvjeti ispod morske površine osiguravaju znatno veću raznolikost života. Zbog povoljnih svjetlosnih uvjeta, u prvih desetak metara dubine prevladavaju gusta naselja algi koje trebaju Sunčevu svjetlost za fotosintezu. Te ključne organizme prehrambene mreže prema dominantnim pigmentima dijelimo na crvene, zelene i smeđe, no neke nećemo nužno prepoznati po boji. Alge mogu biti raznolikih oblika, a često su tvrde zbog učvršćivanja kalcijevim karbonatom. Među njima su najvažnije busenaste smeđe alge cistozire. Njihova naselja u moru možete zamisliti kao tropske šume u malom. Kao što su krošnje stabala u tropskim šumama naseljene prirastajućim biljkama i životinjama, tako je i tijelo cistozire naseljeno sitnim algama i životinjama. U tim zajednicama mnogi se organizmi razmnožavaju, hrane i nalaze zaklon (ne samo pridneni nego i oni koji su kao odrasli vezani za vodeni stupac, ali se mrijeste uz morsko dno).

Šarenilu pridonose i raznobojni vrlo mali pužići golaći. Nemaju kućicu pa se ili bojom kamufliraju ili, ono što je češće, šepire ekstravagantnim bojama jer ih ostale životinje izbjegavaju zbog otrovnosti.

Životinje poput skulptura

Zanimljivo je da u podmorju postoje životinje koje cijeli aktivni život provedu na jednom mjestu, poput biljke. U takve svakako ubrajamo mnoge žarnjake, a njihovi su najljepši predstavnici na Brijunima žuta korasta moruzgva (Parazoanthus axinellae), i kožnati koralj (Alcyonium sp.). Naizgled su slični organizmi i kolonije mahovnjaka (Bryozoa), koje mogu raditi koraste presvlake na raznim površinama, ili pak prekrasne grmolike zadruge poput mrežaste čipke (Reteporella beaniana), ali za razliku od žarnjaka (Cnidaria), nemaju žarne stanice za hvatanje plijena. Neumorni su filtratori prepuni rupica po tijelu morske spužve (Porifera), višestanične životinje čiji izgled poprima oblike poput pehara, loptica ili dimnjaka.

Foto (redom): Fabio Iardino, Renato Paulitti, Fabio Iardino

Promjenjivost prirodne ravnoteže

Jako udaranje valova te hridinasti i crni ježinci (Paracentrotus lividus i Arbacia lixula) u prvih nekoliko metara dubine ponekad mogu potpuno ogoliti ove zajednice, sve do samog kamena. Brojnost ježinaca ograničavaju njihovi predatori, među kojima mogu biti kvrgava zvjezdača (Marthasterias glacialis), kvrgavi volak (Hexaplex trunculus), veći rakovi (hlap Homarus gammarus, velika rakovica Maja squinado), hobotnice (Octopus vulgaris) te prvenstveno brojne ribe.

Bogatstvo ribljih zajednica

Upravo je obilje riba glavna značajka podmorja parka. Dugogodišnjim je istraživanjima dokazano da zbog zabrane komercijalnog i vrlo ograničenog rekreacijskog ribolova unutar granica parka ima mnogostruko više ribe nego u okolnom nezaštićenom području. Iznad kamenitog dna uvijek se susreću plove razigranih crneja (Chromis chromis), kneževi (Coris julis) te pirke (Serranus scriba). U usporedbi s nezaštićenim područjem, u podmorju Brijuna komercijalnih vrsta riba ima više, češće se susreću i znatno su veće. Kao ključne vrste koje najviše pridonose navedenim razlikama izdvajaju se fratar (Diplodus vulgaris), šarag (Diplodus sargus) i pic (Diplodus puntazzo). Vrlo su česti susreti sa zubatcima (Dentex dentex), trljama od kamena (Mullus surmuletus), kavalama (Sciaena umbra) i vranama (Labrus merula), a posebno su se uspješno mjere zaštite odrazile na hrskavične ribe, među kojima drhtulje (Torpedo marmorata), žutulje (Dasyatis pastinaca) te mačke mrkulje (Scyliorhinus stellaris), osjetljivije vrste na izlov.

Susret s karizmatičnim životinjama

Od većih životinja u vodama parka mogu se vidjeti dobri dupin (Tursiops truncatus) i glavata želva (Caretta caretta), ali i ptice koje su životom vezane za more, poput morskog vranca (Gulosus aristotelis), koji se i gnijezdi na brijunskim otocima.

Foto (redom): Dalibor Andres (2), Marino Brzac

BOGAT ŽIVOT U POLUMRAKU

Sjenovita staništa

Životni uvjeti na nekim malim lokalitetima mogu biti znatno različiti od neposrednog okruženja, poput jedinstvenog dijela u sastavljenoj slagalici podmorja. To možemo zahvaliti i podatnom vapnencu koji izgrađuje obalu i morsko dno. Ta je stijena vrlo podložna eroziji i njezinim trošenjem u podmorju nastaju brojne pukotine, špilje, usjeci i vertikalni zidovi. Na takvim polumračnim lokalitetima s umjerenim strujanjem temelji su zajednice alge učvršćene vapnencem, posebice crvene alge.

Složena struktura staništa

Na podlozi svoje mjesto pronalaze brojni filtratori među kojima su spužve, koralji, korasti mahovnjaci, mnogočetinaši, mekušci i mješčićnice. Zbog bogatstva života i prirode njihova rasta organizmi se često međusobno prerastaju i time stvaraju složenu strukturu staništa s mnogim različitim mikrouvjetima. Bioraznolikost dodatno povećavaju organizmi u potrazi za zaklonom ili hranom, među kojima su često hobotnice (Octopus vulgaris), hlapovi (Homarus gammarus), škarpine (Scorpaena spp.) i ugori (Conger conger).

Foto (redom): Dalibor Andres, Ivana Orlović Kranjc, Marko Vrdoljak, Marino Brzac

NEOBIČAN SVIJET MAJSTORA KAMUFLAŽE

Život na pješčanim ravnicama

Svaka stjenovita obala, ma koliko velika i masivna bila, kad-tad završi u zrncima pjeskovitog dna. Podmorske pješčane ravnice na prvi pogled veoma su nalik pustinjama, djeluju nenastanjeno i zapušteno, možda zbog pomične prirode podloge za koju se ne mogu uspješno prihvaćati alge, već samo morske cvjetnice pri povoljnim uvjetima. Ipak, strpljivo oko promatrača otkriva neobični svijet dobro maskiranih i skrivenih životinja i u staništima bez razvijene vegetacije. Takva pomična dna vrve živim organizmima koji se zadržavaju uz dno, u njemu ili neposredno iznad, čineći znatan dio pridnenim zajednica.

Kruženje tvari u prirodi

Temelj su postojanja ovog skrovitog podmorskog svijeta strujom nošeni planktonski organizmi koje brojne životinje na dnu filtriraju iz vodenog stupca te na taj način, osim kruženja hranjivih tvari, povećavaju i prozirnost mora. Organski se ostaci talože i na morsko dno, gdje se, razgrađujući ga, njime hrane brojne vrste bakterija i tako zatvaraju kruženje tvari u prirodi. Bakterije, ličinke i fitoplankton jedu organizmi skupnog naziva meiofauna, koje na površini pijeska vrebaju brojni mesojedni beskralježnjaci i predatorske ribe. Potpuno zakopani u pijesku žive školjkaši, rakovi, zvjezdače, zmijače, kolutićavci te ježinci nepravilnog oblika.

Tajanstveni podzemni gradovi

Život u samom pijesku postavlja pred životinje brojne izazove – kroz čestice pijeska ne prodire Sunčeva svjetlost, hrane i kisika je malo, a i kretanje je znatno otežano. Kao odgovor na zahtjevne životne uvjete, stanovnici pjeskovitog dna razvili su specijalizirane organe za ukopavanje, proizvodnju sluzi za učvršćivanje pijeska, disanje, hranjenje i izbacivanje otpadnih tvari. Pješčane zajednice građene su poput neke stambene zgrade u kojem na svakom katu ili sloju pijeska živi neki novi stanar.

Neki od tih stanara vrlo se rijetko viđaju živi, ali često nalazimo polomljene skelete na morskom dnu, poput krhkih bijelih čahurica ježinca naziva srcoliki miš (Echinocardium cordatum) ili školjkaša iz porodice srčanki (Cardiidae), no i sam je sediment mozaik različitih ljušturica.

Foto (redom): Dalibor Andres, Melita Bubek, Grega Verč

Iskusni lovci

U pijesku se, poput iskusnih beduina, skrivaju i vrebaju ribe pauci (Trachinus spp.), listovi (porodica Soleidae), grdobine (Lophius piscatorius), žutulje (Dasyatis pastinaca) te raže (porodica Rajidae), ponekad djelomično otkrivajući samo oprezne oči. Nedaleko od njih mogu se pronaći napola zakopane jakobove kapice (Pecten jacobaeus), koje brzim zatvaranjem ljuštura bježe plivajući kad uoče petokrake grabežljivce, morske zvjezdače.

Cijenjene kućice na pijesku

Podizanje zamuljenog oblaka često otkriva plove trlja od blata koje bradama opremljenim dvama duguljastim pipcima čeprkaju dno u potrazi za hranom. Tako prosiju na tone pijeska, što je lakše nego pokušati provaliti u kućicu raka samca s obrambenom moruzgvom, kojih na dnu ima bezbroj i usijecaju karavanske putove u svim smjerovima. Neki vode pokraj glavoča bjelaša (Gobius geniporus) koji se odmaraju u praznim ljušturicama školjkaša ili pak zelenoj oazi morske trave, a drugi zaobilaze valjkasta tijela trpova (Holothuroidea) koja im priječe put, lovke zlatne moruzgve (Condylactis aurantiaca) ili rupe u paru veličine trešnje. Te su rupe ulaz u veliki podzemni grad sunčeva izlaza (Solecurtus strigilatus), školjkaša koji se duboko zakopava i kanalima uspostavlja trajnu vezu s morem iz kojeg se filtriranjem hrani planktonom.

Iznad pijeska raskošne škržne lepeze lelujaju predstavnici sjedilačkih mnogočetinaša, koji se pri prvom znaku opasnosti povlače u svoje cjevčice. More filtrira i najveći sredozemni školjkaš: do metar visoka periska (Pinna nobilis), zaštićena vrsta koja uslijed velikog pomora ubrzano nestaje iz našeg podmorja.

Foto: Dalibor Andres

ŽIVOT U MORSKIM LIVADAMA

Morske cvjetnice

Plivačima je ponekad odbojan pogled s površine na tamniju podlogu dna. To su livade morskih cvjetnica, smatrane „plućima mora”, ali one su i mnogo više od toga. Nisu alge, već biljke poput onih na kopnu, imaju razvijen korijen, stabljiku i list te se mogu razmnožavati s pomoću cvijeta i ploda, dakako, prilagođeno životu na morskom dnu.

Morske cvjetnice jedine su biljke koje su se vratile u more, pri čemu predstavljaju vjerojatno jedan od najekstremnijih oblika prilagodbe koju može proći neka skupina, prilagodivši se na salinitet, tlak, gibanje morskih struja i valova. Najčešće spominjemo posidoniju (Posidonia oceanica), najveću i po biološkoj raznolikosti najvažniju vrstu, endem Sredozemnog mora. Uz nju, kako u hrvatskom dijelu Jadrana tako i na Brijunima, nalazimo još tri vrste morskih cvjetnica.

Morska mrjestilišta, hranilišta i rastilišta

Naselja morskih cvjetnica predstavljaju središta bioraznolikosti u moru, staništa su za složene životne zajednice. Pružaju dom mnogim morskim životinjama te im omogućuju hranu, sklonište i povoljne uvjete za razmnožavanje i rast mlađi. Njihovo vodoravno položeno korijenje (rizomi) stvara povoljne uvjete za naseljavanje organizama koji se hrane ostacima organske tvari u sedimentu, poput trpova (Holothuria spp.), filtratora periske (Pinna nobilis) i morskog ljiljana (Antedon mediterranea) te predatora crvene zvjezdače (Echinaster sepositus).

Manji je broj vrsta koje se direktno hrane samim biljkama, a među njima se ističu hridinasti (Paracentrotus lividus) i pjegavi ježinac (Sphaerechinus granularis) te riba salpa (Sarpa salpa). Mnoge pokretne i nepokretne životinje te alge (kremenjašice, smeđe i crvene) koje se nalaze na listovima cvjetnica znatno pridonose funkcioniranju ekosustava. Među nepokretnim životinjama ističu se spužve, žarnjaci, korasti mahovnjaci, plaštenjaci i mnogočetinaši.

Privid monotonije morskih livada

Najvažniji pokretni organizmi u zajednicama zasigurno su mnogočetinaši, ali ne smijemo zaboraviti spomenuti mekušce i rakove. U zajednice cvjetnica zalaze mnogi predatori, među kojima su česte ribe iz porodice usnača (martinka, lumbrak, hinac sivi, kosirica, dugonoska), poznate po mužjacima koji grade gnijezda od morskih algi, te veličanstvena porodica Sparidae (orade, pici, zubatci, ušate, ovčice, kantari, salpe).

Foto (redom): Dalibor Andres, Goran Šafarek, Melita Bubek, Dalibor Andres

UGROZE KOJE PRIJETE PODMORJU

Ljudski utjecaj

Morska zaštićena područja, poput Nacionalnog parka Brijuni, mjesta su smanjenoga izravnog ljudskog utjecaja te su važna za očuvanje bioraznolikosti i zdravlja mora. Ipak, i tim područjima, kao i ostatku mora, prijete brojne ugroze koje se učinkovito mogu riješiti samo na globalnim razinama, ali lokalne inicijative mogu znatno doprinijeti rješavanju situacije.

Sluznate nakupine – „cvjetanje mora“

Sjeverni dio Jadrana vrlo je plitak i zatvoren, okružen brojnim gradovima i pod utjecajem rijeka koje donose mnoge otpadne tvari. Poljoprivreda sjeverne Italije donosi goleme količine fosfata i nitrata koji potiču povećanje proizvodnju algi, prvenstveno fitoplanktona, što se može očitovati njihovim naglim rastom i opsežnim pojavama sluzastih nakupina – poznatih i kao cvjetanje mora. Velika količina biljnog materijala nastala cvjetanjem u početku smanjuje količinu svjetlosti pridnenim zajednicama, a svojim tonjenjem i raspadanjem izaziva padanje koncentracije kisika u donjim slojevima morske vode. Rezultat mogu biti negativne promjene u ekosustavu te povećani mortalitet morskih organizama, posebice ako je riječ o cvjetanju toksičnih vrsta.

Morski otpad

Morski otpad, a posebno onaj plastični, lako se prenosi morskim strujama i vjetrom na velike udaljenosti i tako se nakupljaju i u podmorju i na obalama Brijuna. Otpad često postaje i smrtonosna klopka u koju se životinje zaglave te naposljetku uguše. Poseban problem predstavljaju mikroskopske čestice plastike, tzv. mikroplastika, koja nastaje raspadanjem plastike pod utjecajem sunca i mora. Djelujući kao svojevrsni magneti, na sebe vežu veće količine toksičnih tvari iz okolnog mora. Morskim organizmima otpad nalikuje na hranu (npr. meduze), a kada ih progutaju, toksične tvari ulaze u hranidbenu mrežu na čijem se kraju često nalazi čovjek.

Foto: Marko Vrdoljak

Klimatske promjene i invazivne vrste

Posljedice klimatskih promjena sve su izraženije i očituju se kroz povećanje temperature mora i izlaganje vrlo nepovoljnim životnim uvjetima nepokretnih organizama, što može dovesti i do masovnih pomora. Posljednjih se godina sve više pojavljuju i neautohtone vrste, među kojima posebno ističemo zloglasnu zelenu algu vrste Caulerpa cylindracea, koju je gotovo nemoguće iskorijeniti, ali i planktonskog grabežljivca ribljih jaja, rebraša morskog oraha (Mnemiopsis leidyi). Sve se češće bilježe ekstremni vremenski uvjeti i rast razine mora, što ugrožava obalnu infrastrukturu.

Utjecaj prometa

Pomorski promet stvara buku koja je vrlo štetna za morske sisavce, kornjače i ribe, koji se oslanjaju na sluh u cijelom nizu svojih aktivnosti. Sluhom se koriste za komunikaciju, navigaciju, lov i izbjegavanje predatora. Zvukovi niskog intenziteta mogu im poremetiti ponašanje, izazvati oštećenje sluha i stres, a zvukovi visokog intenziteta mogu biti i pogubni.

Očuvanje ovog jedinstvenog područja

Ovo je samo nekoliko primjera brojnih ugroza podmorju, no jasno ilustriraju kako su problemi složeni i sve nas upozoravaju da očuvanje morskog područja mora biti cjelovito. Kako bi se zaštitio morski ekosustav, potrebno je pratiti stanje njegove očuvanosti i prijetnje te definirati i provoditi određene mjere očuvanja, poput zabrane slobodnog sidrenja i sprječavanja krivolova.

Provedba međunarodnih sporazuma i propisa EU-a, posebice Direktive o staništima i pticama, Okvirne direktive o morskoj strategiji, Mediteranske uredbe, Barcelonske konvencije itd., za cilj ima smanjenje pritisaka te poboljšanje stanje morskih vrsta i staništa, kao i njihova okoliša, a mjere očuvanja na lokalnoj se razini reflektiraju provedbom strateškoga desetogodišnjeg Plana upravljanja Nacionalnim parkom Brijuni te brojnih međunarodnih projekta očuvanja.

Foto: Petar Kružić